Aronija

Aroniju ovog leta neće niko i zašto stalno ponavljamo iste greške

Ovog leta na velikim mukama su proizvođači aronije, bilo da su u planinskom ili ravničarskom delu. Svoje muke su sa nama podelili odgajivači iz Rsovca, ali i vlasnik savremene plantaže u selu Vukašinovcu. U zasadima koje smo obišli biljke aronije su bile prepune plodova, a nije manjkao ni dobar ukus. Ali šta to vredi kada otkupljivača nigde na vidiku.

Na plantaži u Vukašinovcu, koja je u vlasništvu aleksinačkog „Rivala”, zainteresovanim kupcima nude da sami uberu potrebne količine i plate samo 50 dinara za kilogram. Kako su nam kazali u ovoj firmi, taj potez ih nije oslobodio muka pa će oko 80 odsto ovogodišnjeg roda sa dva hektara plantaže ostati neubrano, odnosno istruleće. Dodaju da su skladišteni kapaciteti već bili popunjeni od prethodne godine, a sada su samo dopunjeni. Očigledno da aroniju, koja se smatra korisnim i zdravim voćem, nema ko da kupi. Tako da su se i u ovom slučaju još jednom potvrdili naša neracionalnost i neorganizovanost.

Neracionalnost, jer se u proteklih desetak godina kampanjski pristupilo promovisanju i podizanju zasada ovog voća. Samo pre par godina isti mediji, koji sada pišu o krahu proizvodnje aronije, donosili su medijske sadržaje u kojima su nagoveštavali zaradu od 30.000 evra po hektaru i slično. Najavljivani su kupci iz Rusije, Zapadne Evrope i ko zna odakle.

Aronija

A istina je sasvim drugačija. Autor ovih redova seća se reči profesora dr Blagojevića iz tog perioda, koji je tada upozoravao da se površine pod aronijom podižu pod uticajem marketinga i pomodarstva i da kada ti zasadi stignu rod neće imati ko da kupi, odnosno da će se proizvođači suočiti sa manjkom tržišta. Ali to su bila pojedinačna upozorenja, a zašto su ćutali vodeći agrarni ekonomisti, odnosno najreferentije ustanove u ovoj zemlji. Možda je u prvom planu bio biznis sa uvozom sadnica ili nešto drugo. Neznanje nije nikakvo opravdanje.

Kada se desilo šta se desilo i mnogi se „navukli” na priču o sigurnoj i lakoj zaradi, pokazala se i naša neorganizovanost. Pravdajući se slobodnim tržištem i mehanizmom ponude i potražnje, koji reguliše odnose na njemu, mi godinama ništa kao društvo ozbiljno ne preduzimamo da nastalu štetu ublažimo i te viškove iskoristimo da naciji ponudimo jeftine i zdrave proizvode otklanjajući tako naše loše navike da u ishrani ne unosimo značajnije voće. Po prosečnoj potrošnji voća po stanovniku nismo na zavidnom nivou u svetu iako ga proizvodimo.

Iluzorno je očekivati da se stvari mogu promeniti, kada su proizvođači voća u simboličnim slučajevima i vlasnici hladnjača, berzi ili kooperativa koji se bave otkupom, preradom i izvozom. Obično su to veliki za naše prilike privredni subjekti koji se lako i brzo dogovore oko svojih interesa, pa ceo teret krize padne na leđa odgajivača, voćara. Na razvijenom zapadu situacija je sasvim obrnuta, pa njihovo voće slabijeg ukusa ali standardnije proizvodnje i većih cena lakše dolazi do kupaca.

 

2 komentara

  1. Ista stvar kao sa lešnicima. Nekome je u interesu da u zemlji prebogatoj trnjinama, drenjinama, malinama i kupinama promovišu nekakve aronije iz Sibira, uz šibicarsku priču kako leči sve od potencije do raka, i onda se posle čudimo kako nema tržišta za to.

    Je l’ neko probao najobičniju trnjinu? Deset puta je zdravija od aronije, prepuna vitamina C, a raste u izobilju kod nas. Ali ne, bitno da se promovišu neautohtone sadnice, nekakvi lešnici iz Italije ili aronije s druge strane sveta. I onda naravno ljudi željni lake i brze zarade ulože sve što mogu u taj biznis, koji je u startu osuđen na propast jer u najboljem slučaju zavisiš od samo jednog otkupljivača koji bi držao monopol na tržištu, a u najgorem imaš preskup hobi.

    I posle deset godina mediji će da promovišu neku novu modu, neki novi trend, možda neke krabe iz Tajlanda ili šta ti ja znam, i opet nanovo sve isto. Dok nam pred nosom propada potencijal koji bismo unovčili bez prevelikog truda. Srbija, drugi najveći izvoznik malina i šljiva na svetu, razmišlja o aronijama….

  2. Ljudi nemo da čekate da vi neki Otkupi plod nego pravite sokovi, pasterizujte i prodavajte gi po Srbiju, na pijac, preko internet itd. Ene ga onaj iz Moravac kako radi !

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

two × 5 =