Svečanom liturgijom u crkvi Svete Trojice, kako se to već godinama radi, započeto je današnje obeležavanje 143. godišnjice boja na Gornjem Adrovcu, u Prvom srpsko-turskom ratu, 1876. godine. Obeležavanje ovog događaja iz naše istorije proteklih godina uglavnom se vezivalo za ruske dobrovoljce i pogibiju pukovnika Nikolaja Nikolajeviča Rajevskog, za koga neki naši autori kažu da je prototip Vronskog u Tolstojevom romanu „Ana Karenjinaˮ. Na ovom mestu stradao je i veliki broj srpskih vojnika, pa se s pravom prilikom obeležavanja boja pominje i njihova pogibija. Ovim prostorom hodao je i vojvoda Putnik, tada kapetan prve klase sa svojim Rudničanima, kao i poručnik Mišić, kasnije legedarni vojvoda.
Kako običaji nalažu, sveštenstvo je služilo pomen palim ratnicima i pukovniku Rajevskom pored njegovog spomen-obeležja, a zatim je održana ceremonija polaganja venaca. Delegaciju opštine Aleksinac predvodio je zamenik predsednika opštine Čedomir Rakić, a cveće je položilo nekoliko boračkih i patriotskih organizacija, kao i penzioneri i udruženja koja neguju srpsko-rusko prijateljstvo. Bila je tu i delegacija Vojske Srbije, koja je pružila i tehničku pomoć u organizaciji. Na obeležavanje ovog događaja pristigli su i „srpski kozaciˮ, ali ovog puta ne i predstavnici Ruske ambasade u Beogradu.
Obeležavanje boja na Gornjem Adrovcu završeno je prigodnim kulturno – umetničkim programom koji su priredili učenici Aleksinačke gimnazije sa profesorkom Oliverom Vojinović.
Mnogi posetioci koji godinama dolaze na obeležavanje ovog događaja su primetili da je sve manje ljudi, a i visokih zvaničnika. Pojavljuju se različita udruženja, a među njima i ono koje je postavilo „crni spomenikˮ, tamo gde mu esteski po mnogima mesto nije, ispred crkve sagrađene 1903. godine.
I profesor ruskog jezika u penziji Vasilije Stojanović primećuje da je sada manje zainteresovanih nego ranije.
‒ U ono vreme kada sam ja bio u prvom planu, ovde su dolazile razne delegacije, a sada pravo da vam kažem, ne bih nikoga hteo da uvredim, i ne znam zašto se to događa, ali je činjenica da ih nema ‒ kaže naš sagovornik, koji o nekim dešavanjima u poslednjih nekoliko godina nema baš pozitivno mišljenje.
Profesor Stojanović smatra da novopostavljenom spomeniku nije mesto pored crkve, a da organizacije koje to rade više vode računa o sopstvenoj promociji nego o istorijskom nasleđu.
‒ Ja govorim o tim organizacijama koje navodno uzimaju pare iz Rusije, mada njihovi članovi ne znaju ni jednu rusku reč, ni jedno slovo, a prave se neki Rusi. Opet dozvoljavam sebi da kažem da tom spomeniku nije mesto ovde. Ovo mesto je već jednom uređeno i kao takvo treba da ostane, sa prvobitnim spomenikom pukovniku Rajevskom koji su podigli njegovi ratni drugovi i crkva koju je podigla njegova snaja. Sve drugo, da ne kažem je jedno svetogrđe. Ovo treba da bude zaštićeno područje, da se očuva ona prvobitna postavka ‒ kategoričan je profesor.
‒ To mesto treba da ostane sačuvano za buduća pokolenja, da se tačno zna zašto i čemu ono služi. Radi se o tome što su se tim stvarima bavili i sada se bave ljudi koji nisu dovoljno stručni. Zato ovo je mesto za istoričare, za profesore istorije, za učenike koji uče ruski ‒ poručio je profesor Stojanović na našu molbu da prokomentariše nekoliko događaja koji poslednjih godina na neki način usmeravaju prostor na adrovačkom visu.
Više fotografija pogledajte na Fejsbuk stranici Radio Aleksinca.