Da nije sve u rijaliti programima i da ima nešto i u kulturi, pokazala je kulturna ponuda Centra za kulturu i umetnost u petak uveče. Jer svako ko je tada kročio u ovu ustanovu bio je u prilici da samo u toku jednog sata pogleda dve izložbe i da prisustvuje predstavljanju jednog romana.
U Art galeriji otvorena je izložba skulptura Ljubiše Milenkovića iz Bora, a u Galeriji 2, svoje veče imao je Dušan Krstić koji se predstavio kao slikar i pisac.
Iako nije izučavao likovnu umetnost, diplomirani inženjer mašinstva Ljubiša Milenković već trideset godina ostavlja tragove u slikarstvu i vajarstvu. U saradnji sa vlasnikom Strato Plus-a, Aleksandrom Ilićem za koga Milenković kaže da ga je nesebično pomagao, ohrabrivao a na kraju i nagovorio da njegove glinene „priče” ne pređu u pesak već da (p)ostanu večni tragovi u bronzi, nastala je impozantna kolekcija skulptura različitih formata. Milenkoviću su inspiracija naša tradicija, vera, ličnosti iz istorije koje se ne smeju zaboraviti ali i sve ono što oko sebe vidi kao umetnost. Među izloženim radovima je i skulptura „Bik” za koju je dobio zlatnu plaketu na Republičkoj smotri likovnog stvaralaštva amatera Srbije u Beogradu 1999. godine.
Na drugoj strani, Aleksinčanin Dušan Krstić koji živi i radi u Beogradu u petak uveče svojim sugrađanima je otvorio vrata svog umetničkog sveta. On je na ovom likovno-književnom performansu rekao da su izložene slike nastale u trenucima dok je čekao na objavljivanje svog romana „Doziranje”.
– Kad napišeš rokenrol roman, a nisi ime i kad živiš u Srbiji, teško dođeš do izdavača. Krenu da te odbijaju redom, s druge strane, mali izdavači te prihvate ali da sam platiš. Ja to nisam prihvatio jer smatram da je finansiranje svoje knjige budalaština i zato nisam želeo da budem samofinansirajući pisac. Ipak, posle dve godine čekanja, pojavio se Niški kulturni centar i roman je ugledao svetlost dana – rekao je Dušan Krstić.
On u svom romanu „Doziranje” kroz tri lika govori o devedesetim godinama u Srbiji i potonjim godinama tranzicije. Kroz tri junaka koji imaju izmenjenu svest, Krstić nas podseća na regrutaciju, na ratove, na odlazak u inostranstvo, na dilere deviza. Pisanje romana sa ovakvom gustom strukturom nije nimalo lako, jer kako je naglasio, nakon što čitaoca prošetaš kroz tri para cipela treba ga vratiti na mesto, u neku književnu normalu.
Ovaj „dvostruki kulturni udar” u petak uveče bio je odlična najava bogate ponude kulturnih dešavanja tokom septembra koju sprema Centar za kulturu i umetnost.
Kako najavljuju, čekaju nas izložbe o Tihomiru Đorđeviću i Risti Prendiću a tu su i „Dani aleksinačke kulture” manifestacija koja će i ove godine biti obogaćena brojnim sadržajima.