Na mestu Crkve Svete Trojice u Glogovici: Svetinja starija od Šumatovačke bitke

Crkva Svete Trojice u ataru sela Glogovica ovih dana je došla u centar pažnje lokalne javnosti zbog donacije dobijene od strane Ruskog doma u Beogradu i Regionalnog predstavništva Ruske humanitarne misije na Balkanu u vidu dizel generatora snage 6 kV. Informacija je preuzeta sa zvaničnih internet stranica Opštine Aleksinac i Ruskog doma, što je i navedeno u tekstu.

Naš stalni čitalac i stručni konsultant za lokalne istorijske teme profesor Zoran Stevanović nam je ukazao na neke iznete netačnosti, a odnose se na godinu obnove crkve i na činjenicu da se ne radi o podizanju nove, već gradnji svetinje na već postojećim temeljima. Kao dokaz, Stevanović nam je poslao nekoliko istorijskih izvora.

Crkva Svete Trojice na snimku iz tridesetih godina XX veka

Tako prota Avram Milovanović u svom izveštaju od 12. februara 1908. godine, šumatovačku crkvu Sv. Trojice navodi kao kapelu na svojoj parohiji, pišući:

,,Za kapelu šumatovačku, koja je u krugu opštine aleksinačke, koja je ozidana 188(5. – ZS). Stila je gotskog – u vidu lađe – bez zvonare zidana. Posvećena je Sošestviju Sv. Duha – Sv. Trojici. Podigli su je dobrovoljnim prilozima obližnja mesta, a najviše Aleksinac. Osvećena je 1888. god. septembra 4. od strane tadašnjeg Episkopa niškog a sadašnjeg Mitropolita G. Dimitrija.”

U pomenutom izveštaju prota napominje da „Zapisa nema nikakvih”, ali konstatuje da je crkva  podignuta na starim zidinama, a da se ne zna o kakvim se zidinama radi. On navodi i imena inicijatora obnove svetinje.

„Za zidanje ove kapele, kao  pokretač je neki pok. Petko Stojković iz Vakupa, kome je se – govorio je – „prikazivalo na snu, da tu ima crkva” i da mu je naređivano – takođe u snu – da tu crkvu obnovi. I pošto je najpre te zidine sa još dvojicom za koje mu je takođe u snu kazano i to: Pecom Uroševićem iz Vakupa i Petrom tričarskim iz Aleksinca – odkopao, onda je narod posle gomilama dolazio, priloge davao, a i prošnjom su mnoge priloge prikupili, govoreći da taj hram podižu za spomen izginulim na Šumatovcu koje je brdo – (i šanac) u neposrednoj blizini, gde je bila i znamenita šumatovačka bitka 1876. god. u prvom srpsko-turskom ratu. i zato je narod rado davao priloge.” − zapisao je prota Avram Milovanović i dodao da je ova crkva podignuta za mesec dana.

U izveštaju prote Brane Korunovića pisanog 31. decembra 1936. godine navodi se da postoji crkva ispod Šumatovca od tvrdog materijala podignuta kao spomenik izginulima u ratovima 1876-78. god.

Crkva Svete Trojice podno Šumatovca na fotografiji prote Brane Korunovića iz predratnog perioda

U Letopisu crkve aleksinačke prota Brana Korunović je o crkvi Sv. Trojice još zapisao: „Uz crkvu sv Nikole u Aleksincu u svoje vreme podignuta je 1885.g. od tvrdog materijala crkva sv Trojice. To je spomenik – crkva – podignuta u spomen izginulih Srba i Rusa u zajedničkoj borbi protiv Turaka 1876/7. ispod visa „Šumatovačkog” udaljena od Aleksinca 3 do 4 kilometra”.

U Letopisu se još mogu naći podaci da je rađena bez plana, postavljena je na samom potoku i vlaga je ništi. Imala je neko imanje i to je oduzeto u svoje vreme. U ovom dokumentu se navodi i da je ovoj crkvi poklonio, darivao, pokojni Neša Kačamaković iz Aleksinca – dve njive u „Moravištu”, u Aleksincu, veličine jednog hektara u vrednosti 15000 dinara.

Profesor Zoran Stevanović, koji važi trenutno za najboljeg poznavaoca ovdašnje lokalne istorije, u izjavi za naš medij kaže da u ovoj crkvi nije bilo nikakvog sahranjivanja, ali zbog postojanja samog potoka to je bilo pogodno mesto za skupljanje ranjenika sa Šumatovca i organizovanje njihovog transportovanja do bolnice u Aleksincu. Po njemu, imajući u vidu nađene temelje i izgled celokupne prirode oko objekta nesumnjivo nagoveštava da je u srednjem veku tu bio jedan od manastira sa kojima je aleksinačka okolina bila bogata. Stevanović još i napominje da postoje podaci, a i fotografije, koji svedoče da je između dva svetska rata crkva u Glogovici bila omiljeno izletište Aleksinčana.

Crkva Sv. Trojice na snimku iz dvadesetih godina XX veka

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

three + five =