Med je jedna od namirnica, kako nam preporučuju u ovim stresnim situacijama, koju treba uvrstiti u redovnu ishranu, naravno u normalnim količinama. Šta to med ima, što ostale namirnice nemaju pokušali smo da saznamo od nekoliko aleksinačkih pčelara.

Neki ispitivači objašnjavaju izvanredne osobine meda time što on sadrži enzime. Sličnog mišljenja je i prvi čovek Saveza pčelarskih organizacija Srbije.
‒ Ima mnogo naučnih istraživanja o tome da bismo mi to mogli u jednoj kratkoj izjavi da kažemo. Ali definitivno najviše su u to uključeni pčelinji enzimi, jer ono što med sadrži kao hrana imate i u drugoj vrsti hrane, imate u voću i povrću. Ali ona čega nema u drugim vrstama hrane to su upravo enzimi koje pčele dodaju medu i koji imaju određena biološka svojstva – kaže dr Rodoljub Živadinović, predsednik SPOS.
Dugogodišnji pčelar i profesor vinogradarstva i voćarstva dr Dragoslav Cvetković kaže da med u sebi sadrži minerale, vitamine i masne kiseline koje organizam lako usvaja.
‒ Med je i pravi antibiotik. Nijedna bakterija ne može da se razloži u njemu. Enzimi omogućavaju normalno funkcionisanje organizma – napominje dr Cvetković univerzitetski profesor koji penzionerske dane rado provodi u svom pčelinjaku.
Dakle, reč je o specifičnim materijama tj. supstancama koje, pored toga što su nosioci života, pokreću vegetativni život u biljkama, životinjama i svim ljudskim ćelijama. Jer, bez enzima nema rasta i razmnožavanja, niti deoba ćelija. U pojedinim organima kod čoveka oni su precizni upravljači hemijskim procesa.
Enzimi su složeni proteini koji olakšavaju aktivnosti u organizmu. Oni su odgovorni za iskorišćenje vitamina i minerala, regulisanje hormona, i zdravlje imunog sistema. Enzimi, takođe, igraju važnu ulogu u detoksikaciji, pa čak i u osnovnim aktivnostima u organizmu kao što su disanje, govor, itd.
Mlad čovekov organizam je najbogatiji enzimima, dok se sa starošću zastupljenost enzima umanjuje i tim povodom se smanjuje čovekova životna energija. Stoga, sve što smo stariji nama je potrebnija hrana bogata enzimima, da bismo na taj način izbegli poteškoće, umor i pad energije.
U sastav meda ulazi više od 70 raznih za organizam vrlo važnih materija. Med kao hrana ima ogromne prednosti kada se uporedi sa trščanim šećerom i šećerom od repe, raznim vrstama fabrikovanih sirupa i skroba kao izvora energije. U medu se nalazi niz organskih kiselina (jabučna, vinska, limunska, mlečna i oksalna kiselina). U njemu isto tako ima i proteina, vitamina, derivata hlorofila (ksantofila). Mineralni sastojci, vitamini, enzimi i antibakterijske materije meda daju mu izuzetan značaj u ishrani svih kategorija stanovništva, a u prvom redu dece i starijih osoba. U sastav meda ulaze i soli kalcijuma, natrijuma, kalijuma, magnezijuma, gvožđa, hlora, fosfora, sumpora, joda, dok neke vrste meda sadrže čak i radijuma.