Miloš jagodar

U Gredetinu berba jagoda u stojećem položaju

Jedan je od retkih jagodara u aleksinačkom kraju koji uspešno istrajava u ovom poslu i odoleva različitim izazovima, kako vremenskim tako i tržišnim. Miloš Novković, jagodar iz Gredetina, među retkima je i kada je reč o unapređenju proizvodnje, jer ovaj mladi proizvođač nastoji da prati korak kolega iz razvijenih zemalja. Tako je sredinom februara započeo i novi način uzgoja jagoda, sličan hidroponici, odnosno gajenju biljaka u kontrolisanim uslovima.

‒ Jedan deo zasada je rađen mešano, odnosno pola supstrat, pola naša obična tinja. Drugi deo je kao čista hidroponika u čistom supstratu, ali za sada nema razlike između ova dva zasada – objašnjava ovaj mladi jagodar, koji je sam proizveo i rasad za roksanu, sibilu i apriku, sorte koje uzgaja u hidroponskim uslovima. 

Prezadovoljan je kaže trenutnim rezultatima, jer su neke biljke već počele da cvetaju, ali će konačni učinak biti poznat tek kad stigne berba. Ono što je posebno značajno u ovoj proizvodnji jeste da nema tretiranja jagoda hemijskim preparatima.

‒ Ne prskam ništa, tako sam dobio savet da nije potrebno, baš zato što su biljke u supstratu i nemaju kontakt sa zemljom. Za sada fantastično izgledaju, prvenstveno zdrav sadni materijal – to je osnova, a kada se sve ostalo nakon toga odradi kako treba, to bi trebalo da bude uspešno – napominje naš sagovornik i dodaje da ukoliko ova proizvodnja „urodi plodom”, planira i da je proširi. 

Miloš jagodar

Berba jagoda je zbog položaja berača, smatran jednim od težih poslova u poljoprivredi. Prednost Miloševe inovativne proizvodnje je u tome što se jagode beru sa stolova, koji su u visini ruku, pa je berba znatno olakšana jer se do zrelih plodova dolazi u stojećem položaju. Cena za ovu vrstu hidroponike kojom se Miloš bavi jeste nešto veća u startu, ali ovaj mladi, a ipak iskusan jagodar, kaže da očekuje da na kraju rashodi budu isti, ali sa većim učinkom.

‒ Najskuplja stvar u samoj proizvodnji je radna snaga koju nemamo dovoljno za neke ozbiljne površine. Nema berača, nema ljudi koji to mogu da zasade i da odrade celokupan program. U ovakvoj proizvodnji je to svedeno na minimum, jedan radnik radi umesto njih pet. 

Miloš jagodarI kada je reč o sortama jagoda koje uzgaja, ovaj jagodar iz Gredetina trudi se da one budu u skladu sa potražnjom na tržištu. Od hektar i po, koliko ima pod jagodom na otvorenom, na nekih 30-ak ari je zenga zengana, dok dominira roksana, koja je, kako nam objašnjava, najotpornija, najplodnija i najlakše se prodaje. Ipak i zenga ima svojih prednosti. Odlično uspeva na ovim prostorima, a Miloš nam kaže da ovu sortu uopšte ne prska i da bez ikakvog tretiranja daje odlične prinose, dok sa drugim sortama, koje zahtevaju i višestruki godišnji tretman, to nije slučaj.

‒ Vraćamo se polako na zengu zenganu i standardno držimo roksanu i sibilu, a sve novije sorte pratimo, kako koja izlazi, i uzimamo to što Italija nudi – kaže nam Miloš. 

Ovaj mladi čovek dodaje da mu jagodarski hleb ne pada teško i da iako radi tokom cele godine, bez dana odmora, ipak je zadovoljan onim što mu jagodarstvo pruža. Voleo bi, kaže, samo da imaju zagarantovanu cenu za svoj proizvod.

‒ To je važnije od podsticaja. Za sve znamo cenu, osim za naše poljoprivredne proizvode – dodaje naš sagovornik. 

Ipak u jagodarstvu se ne mogu pohvaliti ni subvencijama koje dobijaju iz Fonda za razvoj poljoprivrede. Nema ih ni za folije, niti za sisteme kap po kap, a ni za naftu. Miloš dodaje da bi im mnogo značilo kada bi lokalni fond uveo plastenike kao podsticaj u jagodarstvu. On svakako planira da prednost da proizvodnji u zatvorenom prostoru, a plan je da podigne još četiri plastenika u kojima će zasaditi 15 hiljada biljaka. Tendencija je, kaže, da se preorijentiše na zatvoreni tip uzgoja jagoda i da generalno proizvodnju sa otvorenog preseli u plastenike, a ako rezultati budu dobri, pod vedrim nebom gajio bi samo industrijsku sortu zengu zenganu.

 

Jedan komentar

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

16 − 11 =