Jedan je od retkih jagodara u aleksinačkom kraju koji uspešno istrajava u ovom poslu i odoleva različitim izazovima, kako vremenskim tako i tržišnim. Miloš Novković, jagodar iz Gredetina, među retkima je i kada je reč o unapređenju proizvodnje, jer ovaj mladi proizvođač nastoji da prati korak kolega iz razvijenih zemalja. Tako je sredinom februara započeo i novi način uzgoja jagoda, sličan hidroponici, odnosno gajenju biljaka u kontrolisanim uslovima.
‒ Jedan deo zasada je rađen mešano, odnosno pola supstrat, pola naša obična tinja. Drugi deo je kao čista hidroponika u čistom supstratu, ali za sada nema razlike između ova dva zasada – objašnjava ovaj mladi jagodar, koji je sam proizveo i rasad za roksanu, sibilu i apriku, sorte koje uzgaja u hidroponskim uslovima.
Prezadovoljan je kaže trenutnim rezultatima, jer su neke biljke već počele da cvetaju, ali će konačni učinak biti poznat tek kad stigne berba. Ono što je posebno značajno u ovoj proizvodnji jeste da nema tretiranja jagoda hemijskim preparatima.
‒ Ne prskam ništa, tako sam dobio savet da nije potrebno, baš zato što su biljke u supstratu i nemaju kontakt sa zemljom. Za sada fantastično izgledaju, prvenstveno zdrav sadni materijal – to je osnova, a kada se sve ostalo nakon toga odradi kako treba, to bi trebalo da bude uspešno – napominje naš sagovornik i dodaje da ukoliko ova proizvodnja „urodi plodom”, planira i da je proširi.
Berba jagoda je zbog položaja berača, smatran jednim od težih poslova u poljoprivredi. Prednost Miloševe inovativne proizvodnje je u tome što se jagode beru sa stolova, koji su u visini ruku, pa je berba znatno olakšana jer se do zrelih plodova dolazi u stojećem položaju. Cena za ovu vrstu hidroponike kojom se Miloš bavi jeste nešto veća u startu, ali ovaj mladi, a ipak iskusan jagodar, kaže da očekuje da na kraju rashodi budu isti, ali sa većim učinkom.
‒ Najskuplja stvar u samoj proizvodnji je radna snaga koju nemamo dovoljno za neke ozbiljne površine. Nema berača, nema ljudi koji to mogu da zasade i da odrade celokupan program. U ovakvoj proizvodnji je to svedeno na minimum, jedan radnik radi umesto njih pet.
I kada je reč o sortama jagoda koje uzgaja, ovaj jagodar iz Gredetina trudi se da one budu u skladu sa potražnjom na tržištu. Od hektar i po, koliko ima pod jagodom na otvorenom, na nekih 30-ak ari je zenga zengana, dok dominira roksana, koja je, kako nam objašnjava, najotpornija, najplodnija i najlakše se prodaje. Ipak i zenga ima svojih prednosti. Odlično uspeva na ovim prostorima, a Miloš nam kaže da ovu sortu uopšte ne prska i da bez ikakvog tretiranja daje odlične prinose, dok sa drugim sortama, koje zahtevaju i višestruki godišnji tretman, to nije slučaj.
‒ Vraćamo se polako na zengu zenganu i standardno držimo roksanu i sibilu, a sve novije sorte pratimo, kako koja izlazi, i uzimamo to što Italija nudi – kaže nam Miloš.
Ovaj mladi čovek dodaje da mu jagodarski hleb ne pada teško i da iako radi tokom cele godine, bez dana odmora, ipak je zadovoljan onim što mu jagodarstvo pruža. Voleo bi, kaže, samo da imaju zagarantovanu cenu za svoj proizvod.
‒ To je važnije od podsticaja. Za sve znamo cenu, osim za naše poljoprivredne proizvode – dodaje naš sagovornik.
Ipak u jagodarstvu se ne mogu pohvaliti ni subvencijama koje dobijaju iz Fonda za razvoj poljoprivrede. Nema ih ni za folije, niti za sisteme kap po kap, a ni za naftu. Miloš dodaje da bi im mnogo značilo kada bi lokalni fond uveo plastenike kao podsticaj u jagodarstvu. On svakako planira da prednost da proizvodnji u zatvorenom prostoru, a plan je da podigne još četiri plastenika u kojima će zasaditi 15 hiljada biljaka. Tendencija je, kaže, da se preorijentiše na zatvoreni tip uzgoja jagoda i da generalno proizvodnju sa otvorenog preseli u plastenike, a ako rezultati budu dobri, pod vedrim nebom gajio bi samo industrijsku sortu zengu zenganu.
Ja imam ovako 5000 sadnica. Za 10 dana pocinjem branje, ali ako ovako nastavim neću je imati kome.