Nepoznanice spomen-obeležja na Starom aleksinačkom groblju

Spomen-obeležje na Starom aleksinačkom groblju, gde se polaganjem cveća obeležava poslednjih godina Dan primirja, veoma je zanimljiv ne samo za žitelje naše opštine, nego i šire. On je spomenik svim žrtvama Velikog rata, i ne samo našim precima, koji su se tih ratnih godina zadeseli u našem kraju. Zbog toga na položenim vencima piše ,,Žrtvama Velikog rata”.

Kako objašnjava profesor istorije i predsednik Odbora za obeležavanje praznika, istorijskih događaja, godišnjica i jubileja u opštini Aleksinac, Zoran Stevanović u našem gradu postojale su dve bolnice, Aleksinačka Okružna bolnica i rezervna bolnica Timočke divizije.

– U periodu od avgusta 1914. pa do novembra 1915. godine kada su završena zadnja upisivanja vojnika nakon povlačenja srpske vojske, u protokolu umrlih lica crkve Svetog Nikole upisano je oko 900 imena. Najmanje, moram da vam kažem, iz našeg kraja. Uglavnom su to bili vojnici širom Srbije koji su bili u sastavu 14. i 15. puka, 10. pešadijskog puka, raznih vojnih komandi koji su ovde beleženi kao teški ili lakši ranjenici, bolesnici – objašnjava ovaj istoričar uz napomenu da je Aleksinac bio jedan veliki centar za lečenje ranjenika i bolesnika, koji su železnicom transportovani do Žitkovca a zatim ovde u Aleksinac.

 Osim srpskih vojnika, nalazi se veliki broj austro-ugarskih, i raznih nacionalnosti.

– Ima ih iz Beča, Austrijanaca, Nemaca, naših Srba Prečana, iz raznih krajeva Vojvodine, Bosne i Hercegovine, Hrvata, Čeha, Slovaka. Svih raznih nacionalnosti. Mi smo sve to popisali. Nadamo se, kao što smo 2018. godine izdali drugo izdanje o stradanju u Velikom ratu ovog našeg područja, da ćemo, ako naravno naiđemo na razumevanje ili resornog ministarstva ili lokalne samouprave, izdati jednu knjigu sa imenima svih ovih ljudi koji su sahranjeni  na ovom prostoru – kaže Stevanović.

On napominje da se radi o velikom broju lica i da bi se time dao veliki doprinos celokupnoj našoj istorijskoj naciji i doprinos kulturi sećanja.

– Verujem da mnogi potomci stradalih 1914. i 1915. i ne znaju da su njihovi preci sahranjeni upravo ovde, na aleksinačkom groblju. Naša nastojanja od prošle godine, da saznamo nešto više o podizanju ovog spomenika, nažalost nisu dala neke rezultate. U našim lokalnim izvorima nema nikakvih podataka. Nema ni u crkvenim knjigama, ni u letopisima prote Brane Korunovića, što je najzanimljivije jer je on sve beležio, sve važne događaje – objašnjava ovaj najbolji poznavalac ovdašnje lokalne istorije.

Ovo ukazuje na pretpostavku da je spomenik rađen po ingerenciji državnih institucija. Verovatno ministarstva pravde ili nekog drugog ministarstva, u vreme kada je ovde bio inženjer Milorad Radivac, koji je bio nadzorni organ na izgradnji novog mosta na Moravici 1927/1928. godine.

– Njegov prijatelj, Vojislav Ilić Mlađi mu je dozvolio da se ovde uklešu njegovi stihovi. To se, najverovatnije događalo početkom tridesetih godina. Ostaje nam samo nada da ćemo slučajno doći do nekog saznanja iz nekih do sada neobjavljenih ili nama nepozntih izvora. U svakom slučaju, na nama je odgovornost i potreba da, već je počeo da ga nagriza zub vremena, bi trebalo i njega obnoviti i natpis koji se nalazi na ovoj ploči – završio je Stevanović.

Očito je da ovaj spomenik na Starom aleksinačkom groblju zaslužuje veću pažnju, a može da bude i spona u današnjim društvenim odnosima sa drugim državama, čiji su građani svoje živote završili ovde. Prekoputa ovog spomenika je bilo nemačko groblje, koje je preseljeno za Nemačku.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

3 − 2 =