Ilustracija

Ljudi i vreme: Nepriznati heroji kojima retko aplaudiramo

Dok ste zdravi oni su vam nebitni. Kada se razbolite oni Vam postaju važni i ne žalite da sve što imate uložite u rešavanje Vašeg problema. To su doktori i ostalo medicinsko osoblje. Oni su na svojim leđima primili i primaju teret koji donosi koronavirus. I zato ih zovu herojima današnjeg vremena. I sa tom konstatacijom se slažem. Moram da izuzmem onaj manji deo medicinara, kojima je udobnost i profit, prioritet nad zdravstvenim i etičkim normama. Znali smo da ima i takvih i pre dolaska korone, i da će se oni „snaći” da se sklone sa bojnog polja sa lukavim i nevidljivim neprijateljem, sa koronavirusom. Možda je to iznenađenje za naše zvaničnike, za običnog čoveka koji je posećivao zdravstvene ustanove – nije. Ponosan sam i na radnike u trgovinama što nas svakog dana uslužuju i rizikuju da budu među zaraženim, a koji su u mnogo gorem materijalnom položaju od zdravstvenih poslenika.

Pustimo statistiku da mlađi ljudi lakše prolaze kroz epidemiju. To ništa ne znači za onoga ko bude statistička greška. Tako da sa epidemijom nema igre jer očito da ona ne zna ni godine, ni vaš status ili bilo šta drugo. Zato, iako u trgovinama radi uglavnom mlađa populacija, rizik je rizik. I zato vam trgovci hvala za vašu uslugu, koja je sada, čini mi se, kvalitetnija i ljubaznija nego u normalnim situacijama. Iako ste me ponekad ranije nervirali, sada vam se divim. Zaslužili ste i više od mog poštovanja. Nek vaši poslodavci ovog meseca podele deo profita sa vama, ako vas poštuju i ako vole svoj narod.

Kada se govori o herojima iz civilstva, nikako ne smemo zaobići poljoprivrednike. Utisak je da se podrazumeva da oni na svoja seljačka leđa iznesu svaku krizu, svaki rat, pa i ovu epidemiju. Retko čujemo da su oni heroja ovog doba. Oni još i jačaju meku moć Srbije. A šta u ovoj krizi imamo da ponudimo svetu i svom stanovništvu? Hranu.

A zašto? Zato što imamo poljoprivrednike koji su posvećeni svom pozivu i koji svoju njivu obrađuju ne samo kada zarade, već i kada gube. Za njih država je narod, a ne političari. Za njih su država i njihove njive.

ilustracija
Ilustracija: Zoran Živković

I ovog proleća, iako će gunđati o skupoj nafti, semenu, đubrivu, zasejaće oni svoje oranice. Znaju oni i bez poziva da se to od njih očekuje. Pametni su naši seljaci, znaju šta znači hrana i u miru i ratu.
I zbog njih najviše verujem dr Stevanoviću, rođenom Beograđaninu, poreklom iz aleksinačkog Vakupa. Po kazivanju Vakupčana, on u gumenim opancima obrađuje svoj vinograd. I takav čovek zna šta je narod, država i zdrava srpska pamet.

I dok ovo pišem, prisećam se jednog događaja od pre nekoliko godina u žitkovačkoj kafani „Bele zore”. Jedan od posetilaca manifestacije u Gredetinu posvećene jagodama bio je i Albanac iz Tetova. On je želeo pomoć da započne proizvodnju ovog voća. U jednom trenutku dok smo neobavezno ćaskali o mnogim temama kaže mi: „Država koja proizvodi hranu i oružje ne može da propadne”, dajući mi na znanje o jačini Srbije. A poljoprivrednici su baš oni koji proizvode hranu, a i kada država traži oni i njihovih potomci se late i oružja. Zato su oni za mene heroji pozadinci.

Kažu da smo nacija sa kratkim pamćenjem. Svoje velikane i heroje brzo zaboravljamo. Takva je sudbina i naših seljaka. To moramo da promenimo. U suprotnom „izumreće” nam seljaci, pa će nam hranu na sopstvenoj zemlji proizvoditi strani „investitori”. A tako će nam nestati jedan od stubova naše države Srbije.

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

twelve − 5 =