Uspešni Aleksinčani u Americi (intervju)

Veliki je broj ljudi sa ovih prostora, koji su u periodu oko i između dva svetska rata napustili svoj zavičaj i naselili gotovo sve krajeve planete Zemlje. Velika je stvar kada ,,tamo negde” pronađu svoje mesto ,,pod nebom”, kada se ostvare na profesionalnom planu. A još veća je kada u onome čime se bave – iskorače. Pomere granice.

Jedan od takvih je Ljubiša  Stefanović. Rođeni Aleksinčanin, koji je sa 7 godina napustio Aleksinac, otišao u Ameriku i postao uspešan košarkaš. Prvi je Srbin, rođen u Srbiji, koji je odabran na NBA draftu. Takođe, prvi je Jugosloven koji je, bez utakmice u domaćoj ligi, pozvan u reprezentaciju Jugoslavije. Ljubiša je igrao i za Crvenu zvezdu, klubove iz Francuske, Italije i Švajcarske.

Nedavno se pojavila informacija o drugom Stefanoviću. Reč je o Ljubišinom sinu, Saši. Mlađi Stefanović krenuo je očevim stopama i sa velikim uspehom nastupa u američkoj koledž košarci.

Ljubiša je bio vidno raspoložen za razgovor o svojim korenima, rodbini, Sašinoj karijeri…

Mnogo mi je drago što imam priliku da razgovaram sa Vama. Kada sam, čitajući neke internet portale, saznao za Vašu priču, istog trenutka sam tražio način da dođem do Vas. Na kraju mi je Saša dao Vaš kontakt. Kako on provodi ovaj period?

– Bliži se kraj sezone. Ovo mu je poslednja na koledžu, s obzirom da su preostale još tri utakmice. Nakon toga, očekuje ih završni turnir, a potom i ,,fajnal for”. Košarka nam je u krvi. Ja sam je igrao, stariji sin donekle, nije želeo da ide dalje. Opredelio se za školu i to je njegov put. Dok je mlađi sin već puno toga postigao, s obzirom da je ,,Purdju” jedna od najboljih ekipa u Americi, kada je reč o koledž košarci.

Kako vidite njegovu dalju karijeru?

Mislim da može da igra NBA. Puno timova se već interesuje za njega iz Amerike i Evrope. Isto važi i za našu reprezentaciju. On je već bio u Beogradu na pripremama mlade reprezentacije 2018. godine. Zbog iznenadne smrti mog oca, Sašinog dede, vratili smo se u Ameriku. Pre toga je bio u američkoj univerzitetskoj reprezentaciji, sa kojom je osvojio srebro na Univerzijadi u Tajvanu.

Kada su Vas ponovo kontaktirali ljudi iz naše reprezentacije?

Zvali su nas pre 10-tak dana. Postoji mogućnost da Saša bude pozvan ovog leta. Videćemo šta će odlučiti Pešić i Tarlać. Uglavnom zvali su, sa namerom da otpočnemo razgovore na tu temu. Rekao sam im da sve zavisi od razvoja situacije u narednom periodu. Saša uskoro završava koledž, a onda ga očekuju pripreme za NBA draft i 100 odsto će Saša biti odabran od nekog kluba za Letnju ligu.

Saša je jednom prilikom izjavio da mu je velika čast kada ima priliku da igra za srpski nacionalni tim?

Tako je. Mislim da je to bilo u maju 2018. godine. Došao je Saša Đorđević i ovde bio ceo dan. Razgovarali su. Nakon toga, u junu iste godine, pozvali su ga na okupljanje reprezentacije za igrače do 20 godina.

Nakon što ste davne 1970. otišli iz Aleksinca, jeste li dolazili ovde?

Jesam. Poslednji put sam bio baš kada je Saša dolazio na pripreme 2018. godine. Imam puno rodbine Stefanović u Aleksincu i okolini. I dalje imam svoju kuću u Aleksincu. U tom kraju živi i moja tetka, sestra bliznakinja mog pokojnog oca, kao i braća i sestra od tetke. Majka mi je iz Bobovišta kod Aleksinca. Imam braću Đorđević iz Bobovišta, od kojih jedan danas živi u Aleksincu. Uglavnom su svi na području aleksinačke opštine,  jedino smo mi otišli u Ameriku, gde ja živim već 52 godine. Imam u Žitkovcu i braću od tetke, prezivaju se Marjanović. 

Kako ocenjujete kvalitet života u Sjedinjenim Državama?

– Za nas je baš dobro. Odlično je. Nikakvih problema nema. Običan narod ovde živi dobro. Svako ko ovde završi koledž ili univerzitet, ima dobar posao.

Imate li u planu posetu Srbiji u skorije vreme?

–  Sada sve zavisi od Saše. Još 4 godine, pa ću u penziju. Moći ću da idem kadi kuda poželim. Kad sam u Srbiji, više vremena provodim u Beogradu. Još iz vremena kada sam igrao za Zvezdu, upoznao sam veliki broj ljudi tamo. Dođem u Aleksinac na 2-3 dana, obiđem familiju i to je uglavnom to. U narednom periodu zavisiće od Saše i toga gde će nastaviti karijeru.

Došao sam do saznanja da ste 2002. godine uživo gledali čuvenu utakmicu između SAD i Jugoslavije u Indijanapolisu?

Tako je, gledali smo tu utakmicu. Saša je imao oko 4 godine, tako nešto. Ima sliku sa Divcem, poslaću ti je (smeh). Eto zanimljivosti. Pre dvadeset godina je Saša ovde gledao reprezentaciju, a možda ove godine bude prilike da zaigra nacionalni tim, koji ponovo vodi Pešić. Pošto je moja supruga poreklom iz Makedonije, postoji interesovanje i njihovog Saveza. Iskreno… ne znam. To je njegov put. Sada završava ono što mu je preostalo, sprema se za draft. A nakon toga, videćemo u kom smeru će sve ići.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

1 × four =