Umesto slavlja rudnike zahvatila beda

Aleksinački rudari i ove godine svoj dan, 6. avgust, 32 godine nakon tragične pogibije rudara u ovdašnjoj jami, dočekuju bez svog rudnika, sa teškim uslovima rada u jamama gde odlaze, niskim zaradama za ovakve poslove.

Ove godine nažalost na Aleksinačkom rudniku nema organizovane proslave Dana rudara zbog teške finansijske situacije u kompaniji. Ni u jednom rudniku nije bilo organizovane proslave tako da ni Aleksinački rudnik nije bio izuzetak.

− Samo je organizovana mala skromna proslava u Resavici gde su prisustvovali direktori rudnika i pojedini prijatelji kompanije i to je to što se tiče same organizacije. U određenim rudnicima neki sindikati su organizovali proslavu ali to je već bilo na lokalnom nivou tako da što se tiče Aleksinca ove godine bez proslave − rekao je Nemanja Denić, direktor RGP „Aleksinačkog rudnika”. 

S obzirom da je došlo novo rukovodstvo u kompaniju, aleksinački rudari se nadaju da će sledeće godine finansijska i organizaciona situacija biti bolja i da će imati uslove da proslave Dan rudara. Rudari svakako zaslužuju da se bar taj jedan dan u godini organizuje proslava i da se njima ukaže čast, jer njihov broj je svake godine manji. Trenutno je 253 radnika koji rade u direkciji na samom rudniku i u tri rudnika u okviru kompanije kao izvođači radova.

− Što se tiče perspektive ne možemo sada precizno da pričamo, jer je došlo do promene na nivou kompanije pre nekih mesec i po dana. Došlo je novo rukovodstvo tako da očekujemo dolazak novog direktora u Aleksinac gde ćemo moći detaljnije da pričamo o daljim planovima i o razvoju Aleksinca i kao izvođača radova i kao rudnika. Svi znamo da je ta Zelena agenda prisutna uopšte u Evropi, u Srbiji, da je neka tendencija da se smanjuje proizvodnja uglja zbog zaštite životne sredine, ali nadamo se da mi možemo tu da nađemo svoje mesto kao izvođači radova i da ćemo moći da opstanemo kao rudnik − dodao je Denić.

Davne 1883. godine Aleksinčanin Đorđe Dimitrijević, lekar u Beogradu i vlasnik Aleksinačke pivare Johan Apel zatražili su i dobili povlasticu zvanu „Kraljevac”, da na površini od 950 hektara mogu ispitivati i eksploatisati rudno blago. Prve tone uglja poslužile su kao pogonsko gorivo za pivaru, koja je 1884. godine preseljena iz Aleksinca u Niš.

Godine 1989, došlo je do velike nesreće kada je od trovanja ugljenmonoksidom (požar u svežoj vetrenoj struji) život izgubilo devedeset rudara. Tada je rudnik i zatvoren. Od 1990 godine Aleksinački rudnik nastavlja sa radom kao specijalizovani izvođač rudarskih radova u podzemnoj eksploataciji uglja.

3 komentara

  1. Pa gde ćete da pronađete svoje mesto kad se ugalj sve manje i manje traži? Niko to svojoj državi više ne želi, niko ne želi ugljem da guši svoj narod. Novi je ovo svet, nove tehnologije. Srećom po vas to će kod nas sa zakašnjenjem da stigne kao i uvek, ali vrlo brzo ćemo reći zbogom rudniku, hvala na svemu, bilo je tužnih ali i lepih događaja, baš kao i život…

    1. Ma opusteno,sve tako…ja ti predlazem solarne ploce,panele,vetrenjace,samo na njih od novembra do marta da se grejes…icepices ga,na minis 20-30…aj bre rodjo da nisu drva I ugalj kad bi se ogrejali…aj ne lupaj
      Gas je ok ali ajde prvo nema ga juznije,drugo daj mi pare da ceo sistem uradim,trece bre nema se alo nindzo…si lud???
      Pa znam I ja sta je dobro al ibg nema se

      1. Prvo, ja nisam nindža, ja sam Samuraj. Drugo, garantujem da bi u životu imao bar malo više para da si se naučio kulturi. Ali dobro ok, želim da kažem da sam mislio o budućnosti a ne sada, a država kada bi imala plan ona bi sve to mogla donekle i da pomogne. Ali naš plan je da tebi i tebi sličnima osuguraju da gledate Premijer ligu u naredne 6,7,8 godine i u to ulože 600 miliona evra, stvarno “nindžo” nema se! Uživajte zavaljeni u fotelju uz fudbal uz divan vazduh napolju sad Oktobra pa na tamo…

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

eleven + six =