Pirotska predstava o strahu koji razjeda

Ansambl Narodnog pozorišta Pirot sinoć je još jednom pobrao simpatije aleksinačke publike, koja je imala prilike da i ranijih godina na PIP-u prati rad glumaca iz ovog grada. Da novac i brojnost pozorišne trupe nisu presudni za kvalitetan proizvod i ovog puta su pokazali glumci iz Pirota koji, po sopstvenom kazivanju, rade u skromnim uslovima, odnosno sa vrlo malim budžetom. Ipak, sa spremnošću i rizikom da uz angažovanje i sa dobrim rediteljima sa strane prave prestave koje mogu stati rame uz rame sa ostvarenjima i zvučnijih ansambala kod nas.

Predstava „Strah – jedna topla ljudska priča” je autorski projekat Igora Vuka Torbice koji nas je, nažalost, prerano napustio u 33. godini života, inspirisana dramskim tekstovima nemačkog pisca levičarske orijentacije Franca Ksavera Kreca. Za Kreca se kaže da je pisac malih ljudi, običnih života i banalne svakodnevice. Njegovi tekstovi su puni političkih tema koje su se odnosile, pre svega, na ubrzano narastajući broj radničke klase sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka i žanrovski se mogu svrstati u socijalne drame.

Osim što je Torbici ovaj autor bio inspiracija, što je mesto dešavanja radnje u jednoj zgradi, a akteri njeni stanari, deo koji je nadogradio može se svrsta u aktuelne teme savremenog čoveka od kojih je jedna i strah. Različite vrste straha utiču na socijalno ponašanje pojedinaca i njegov položaj u društvu. Kada strah za egzistenciju, od gubitka posla, poznanika i slično postane destruktivan, on prelazi u neku vrstu patološke nesigurnosti, a ljudsko biće počinje da reaguje instinktivno poput životinje, onda nastaju problemi svakog pojedinca kako se izboriti i suočiti sa sopstvenim strahovima. Torbica je svojom tekstualnom i režijskom nadogradnjom ovaj komad svrstao u društveno angažovano pozorište, a može se reći i da je bio preteča strahova koji su nas očekivali u narednim godinama, poput straha od svetske epidemije. Predstava je rađena početkom 2020. godine, kada se još nije naslućivalo šta nas očekuje tog proleća i prvo zaključavanja na svetskom nivou koje će uslediti.

Glumački ansambl Narodnog pozorišta Pirot je u predstavi u potpunosti ispoštovao zahtev režisera da njihova gluma bude autentična i da se više zasniva na njihovom svakodnevnom ponašanju, a ne na majstorskim glumačkim bravurama koje iskazuju profesionalno znanje. Jednostavno tražio je da glume život, a ne da glumataju.

„Strah – jedna topla ljudska priča” priča je o nama, srpska, ali i svetska priča. Svojstveno Torbici, iznenadno ovaj se komad završava bez određenog kraja, kao da nam poručuje da priča o strahu nije završena. A gledaoca ostavlja u razmišljanju o tome koji su njegovi strahovi, kako da ih prevaziđe, odnosno kako da ne upadne u klopku da zbog raznih strahova postane destruktivna ličnost. Možda je rešenje u sceni na početku predstave kada komšije iz zgrade reše da više vremena provedu u međusobnom druženju.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

2 × four =