Kulturno pored kulture

Subotnje jutarnje sunce svakom prija, kako ljudima tako i životinjama. Dok ne ogreju punom snagom jutarnji zraci su dragoceni, pa svako po svom nahođenju i mogućnostima gleda da zauzme najosunčaniju površinu. Tako su i ovi miroljubivi psi svoje mesto užitka na bledom jutarnjem suncu našli ispred zgrade Doma kulture.

Tolko su delovali opušteno da nisu reagovali na naše prisustvo koje je bilo na samo nekoliko metara od njih. Rekli bismo kulturno ponašanje ispred kulturne ustanove. Kako i dolikuje. I ovom prilikom se pokazalo da bi čovek možda mogao da ponešto nauči od ovih životinja. Naročito naši sugrađani koji se istim tim platoom šetaju i bez imalo razmišljanja o higijenskim posledicama pljuju. Valjda da mlađima pokažu kako ne treba i oni da se ponašaju.

S druge strane ove zgrade je punkt za vakcinaciju. Ove životinje to mnogo ne zanima. Veterinari, čim ih se „dokopaju” odmah ih vakcinišu, pa onda puštaju na ulicu. Ovi psi se zbog toga mnogo ne bune i ne uznimiravaju. Verovatno što ne koriste društvene mreže, pa nemaju antivakcinaški lobi. Niste valjda pomislili da je njihovo saznanje o virusima veće od nekih medicinara. Doduše, kažu da doktori veterine dosta znaju o virusima, jer se stalno susreću sa njima kod životinja, a ovi psi se i službeno druže sa veterinarima, pa se nikad ne zna kolika su njihova dostignuća.

Neko bi kazao da je lako ovim životinjama, jer su kao i čovek zakonom zaštićene, pa se izležavaju ispred ustanove kulture. Tačno je to, ali nisu zaštićene protiv vakcinisanja, pa eto priče za udruženja za zaštitu životinja. Doduše, još uvek im nije dozvoljeno da posećuju kulturne događaje, pa im je domen samo do ulaza u Domu kulture.

Ništa neobično, mnogima je dozvoljeno, a retko kad zalaze u odaje ustanova kulture. Sa koronom ili bez, za većinu naših sugrađanja nema nikavog značaja kada je u pitnju kultura, ali kada su u pitanju kafići i tržni centri, tu je priča drugačija. Veće je naše, a i interesovanje ovih pasa. Očito i mi i oni još uvek više cenimo zadovoljavanje nagona za hranom, potrošnjom i zabavom, nego za duhovnom hranom, odnosno za oplemenjivanjem duha.

A i kapitalu i profitu su draži pobornici materijalnih, nego duhovnih ideja.

Jedan komentar

  1. Tekst je haos i urnebes, nivo poluretardiran, pravopis nula. Pisac hteo da bude duhovit, interesantan i maštovit a od svega ispao tekst na nivou deteta prvog razreda osnovne škole.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

eight + 5 =