Dan zemlje: Korona plaši, ali i čovek ne posustaje

Dan planete Zemlje ili Dan Zemlje obeležava se 22. aprila. U ovom događaju svake godine učestvuje više od 150 zemalja i milijardu ljudi, čineći Dan planete Zemlje najvećom građanskom akcijom na svetu.

Ovaj praznik ima za cilj da poveća svest ljudi o ugroženosti životne sredine. Dan planete Zemlje ustanovljen je 1970. godine u SAD, nakon ekološke akcije, a obeležava se širom sveta od 1992. godine kada je na Konferenciji Ujedninjenih nacija o životnoj sredini u Rio de Žaneiru ustanovljen dugoročni Program za promociju održivog razvoja.

Međunarodni dan planete Zemlje obeležava se kao podsetnik da nam Zemlja i njeni ekosistemi daju život, podsetivši da su ovaj datum UN odredile kao dan borbe protiv narušavanja životne sredine.Ove godine ekološke aktivnosti su se preselile na onlajn platforme uz poruku: „Ako svet i nije bio spreman za pandemiju korona virusa, on mora da se spremi za klimatsku krizu”, poručuju aktivisti preko društvenih mreža.

Što se tiče Aleksinca, odavno nema nekih masovnijih akcija građanskog tipa, ali kada je u pitanju zaštita životne sredine ova sredina se može pohvaliti da je početkom 2020. godine organizovano iznošenje smeća u svim naseljima na teritoriji opštine i da su svuda postavljene posude za odlaganje otpada. To je važan korak u očuvanju životne sredine, ali ne i dovoljan.

ilustracija: freepik.com

Svakim danom su nam sve ogoljeniji brežuljci na padinama planina u našem okruženju, zbog divlje i nekontrolisane seče šuma i naša sela i grad ostaju bez prirodnih pluća. U našim naseljima i poljima, naročito u proleće i jesen, sve češće se put neba vijori crni, tamni dim, u kome sagorevaju biljni ali i otpad koji čoveku nije potreban, plastika i ostalo. Uz nestručnu i nekontrolisanu upotrebu pesticida i herbicida u poljoprivredi, seoske sredine nam sve češće po kvalitetu vazduha liče na gradske, a u pojedinim trenucima bezbednije je u samom Aleksincu nego u nekim selima.

Da li se ovakvom našem divljanju može stati na kraj? Naravno da može, edukacijom i kaznenim merama. A tu lokalna samouprava mora da preuzme odgovornost. Najpre da se malo više domaćinski odnosi prema javnim šumama koje su njeno vlasništvo, ovde ne mislimo na državne šume o kojima računa vodi JP „Srbijašume”, da oformi službu koja bi efikasno na terenu radila edukaciju, a tamo gde ona ne pomaže, i kaznenu politiku. Sigurno da se preraspodelom u javnom sektora mogu obezbediti i sredstva i kadrovi za ove aktivnosti na zaštiti životne sredine.

Kao upozoravajući naš doprinos današnjem danu neka bude i ova naslovna fotografija zabeležena pre nekoliko dana u jednoj seoskoj sredini.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

3 × one =