Čudesna muzička šetnja Balkanom

Da i telo može biti udarački instrument, odnosno da se pucketanjem prstima, udaranjem nogom o pod i pevanjem može napraviti neobičan scensko-muzički performans i muzičko putovanje prostorima Balkana, pokazali su sinoć u dvorištu Zavičajnog muzeja Ana Vrbaški i Marko Dinjaški, članovi umetničke grupe Alice in WonderBand iz Novog Sada.

Spajanjem muzike, pozorišta, plesa i akrobatike kroz posebnu veštinu telesnih perkusija, Ana i Marko su stvorili originalnu vrstu scenske umetnosti i u tome istrajavaju pune dve decenije. Njihova težnja da budu renesansi umetnici, odnosno, kako sami ističu, izvođači koji su sposobni da učine sve svojim telom i da ispričaju sve priče svojim telom, bila je polazna tačka da se upuste u stvaranje jedne originalne scenske umetnosti, i za sada su jedini na prostorima Srbije.

Alice in Wonderband
Neobični zvuk rikala uz „Jovano, Jovanke“

‒ Pošto smo neobični, ljudi ne znaju gde da nas smeste, pa onda ne znaju da li smo mi plesači, a mi nismo plesači. To jeste scenski pokret, jer smo obrazovani u fizičkom teatru i u tom smislu mi znamo da koristimo svoje telo mnogo bolje nego što to inače glumci ovde rade. Da li smo glumci? Nismo ni samo glumci, nismo ni samo muzičari, mi smo sve to ujedno, u izvesnom smislu ‒ kaže Ana. 

Brojni posetioci bili su u prilici da uživaju u izvornim pesmama iz Srbije, Bugarske, Rumunije, Makedonije i Mađarske u neobičnim aranžmanima, ali i da čuju kako zvuči rikalo, stari duvački, čobanski instrument.

Ana i Marko su poput dva vilenjaka ozarenih lica skakutali na sceni, uz adekvatno odabranu scensku garderobu, pokazujući sve vreme tokom nastupa da uživaju u onome što rade i da njihova pesma i igra polaze iz duše. Čak ni komešanje pojedinaca u publici, nije omelo dva umetnika da prikažu svoj specifični performans koji je u Aleksincu prvi put izveden.

Alice in Wonderband publika

Za Alpres kažu da su zadovoljni aleksinačkom publikom koja je, doduše pomalo rezervisano, prihvatila izazov da se uključi u performans i zauzme ulogu Alise u čudesnom bendu.

‒ U Nemačkoj je publika disciplovana i odmah reaguje na svako naše dirigovanje i tamo kao da imamo orkestar, a ovde su ljudi još uvek nenaviknuti na takvu vrstu učestvovanja u događaju ‒ objašnjava Ana Vrbaški razliku između domaće i publike u inostranstvu.

Ko je propustio nastup Alice in WonderBand u Aleksincu imaće priliku da ih vidi vrlo brzo u Sokobanji, 5. avgusta i već sutradan, 6. avgusta u Nišu, u okviru programa 25. Nišvil džez festivala.

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

two × 4 =