Stiže li Korona u Aleksinac i kako je sprečiti?

Mi smo srećna sredina što za sada među našim sugrađanima nije i zvanično zabeleženo prisustvo korona virusa, niti je kod njih laboratorijski dijagnostifikovano prisustvo virusa. Ali to ne znači da ih neće biti, pošto postoje ozbiljni „kandidati”. A nije ni logično da nas potpuno zaobiđe.

Zato, što striktnije, kao zajednica primenimo neophodne mere, bezbolnije ćemo proći ove nedaće, koje sigurno neće biti bez posledica. A sve što društvo i mi pojedinačno činimo je sa jedinim ciljem, da one budu što manje.

Zbog centralizovanih informacija, preko Beograda, nije jednostavno stići do zvaničnih podataka, pa narod se ponekad informiše neformalnim kanalima. A to je i eksperimentalno i u praksi dokazano, nepouzdano. Jedna informacija koja se usmeno prenese od osobe do osobe doživi takvu transformaciju da krajnji njen izgled skoro da je u suprotnosti sa njenim izvornim značenjem.

Zato smo mi pokušali da naša saznanja sistematizujemo i pokušamo da vam pružimo iskrenu i potpunu informaciju. Tačno je da nema zvanično potvrđenih zaraženih građana opštine Aleksinac na korona virus. Ali prema nezvaničnim saznanjima zdravstveno stanje nekoliko osoba se prati i za sada nisu na bolničkom lečenju i još uvek im nije urađen test. Takođe, imamo neke indicije da je jedan stanovnik naše opštine primljen na Infektivnu kliniku u Nišu, i verovatno će njemu biti urađen test na virus. Kakvi će rezultati biti ostaje da se vidi.

Da pojasnimo naša nezvanična saznanja. Četiri do pet osoba je bilo upućivano u Niš na pregled i one su vraćene kući i preduzimaju se sve neophodne mere u takvim slučajevima. Nedavno je jedna osoba sa teritorije naše opštine zadržana na odgovarajućoj klinici u Nišu, ali još nije potvrđeno prisustvo korona virusa. Do sada, koliko smo mogli da shvatimo iz dostupnih informacija, testiraju se u većini slučajeva samo osobe koje su na bolničkom lečenju i za koje ima jakih indicija da su „zaražene”.

Najavljena je promena strategije i početak testiranja svih sumnjivih. Nemamo saznanja kada i kako će se to odvijati. Sigurno da nije jednostavno u par sati organizovati sve to. Naravno, ova naša saznanja mogu u trenutak da se promene, pošto život teče i niko ne zna kada je moguća pojava novih osoba sa određenim tegobama.

A dotle, šta nam je raditi?

Oni koji imaju zabranu izlaska strogo da se pridržavaju tog ograničenja. Ako ste u kategoriji koja se kreće i mora da ode u neku nabavku, nikako ne gubite vreme u vođenju nepotrebnih, a u sadašnjim okolnostima i opasnim po zdravlje, razgovora. Već držite preporučeno rastojanje i strpljivo sačekajte da vaš ulazak u objekat bude bezbedan i za vas i za one koji rade i nalaze se u njemu. I ogromna većina građana, po onome što smo mogli da vidimo prilikom kratkotrajnog boravka u centru grada, poštuje preporuke i ponaša se u skladu sa ovom situacijom. Ali ima i pojedinaca, a među njima, nažalost, i mlađih i u punoj snazi osoba, koji osim što pričaju svoje dogodovštine sa terena gde su radili poslednjih meseci, ponašaju se samouvereno, ne noseći ni maske i ni zaštitne rukavice, niti, pak, poštuju preporučenu daljinu. Razumljivo da su se zaželeli doma i da svojim najmilijima od teško zarađenog novca priušte potrepštine, ali i oni, i svi mi, moramo da shvatimo da niko nije potpuno zaštićen i bezbedan.

Logika običnog smrtnika poput nas kaže, kada izolujemo stare i „bolešljive”, niko ne zna kako će se virus ponašati i na koga će krenuti. Zato je neophodno da mu ne dajemo prostora da se razmahne. Za sada svi stručnjaci, barem prema onome što se može saznati od kredibilitetnih izvora, bilo da su lekari srpski, kineski ili evropski kažu da jedna od najefikasnijih metoda smanjenje društvenih kontakata, odnosno izolacija i samoizolacija. Zato, moramo da sebe disciplinujemo i da se prilagodimo okolnostima, pa i svetu, koji posle ove nedaće neće biti isti, a u kojem ćemo živeti.

Oni koji moraju da rade, takođe, treba da poštuju preporuke o ponašanju u ovakvim situacijama. I još nešto, poštovanje mera, izolacije i samoizolacije, nikako ne znači i napuštanje solidarnosti među ljudima. Međusobna pomoć je neophodna, ali naše ponašanje mora da bude odgovornu i po zahtevima trenutka u kome smo. I onda prebrodićemo i ovaj virus, kao što smo u proteklih nekoliko decenija to činili sa nekoliko nedaća, da ne kažem katastrofa, koje smo preživeli.

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

4 × one =