Iz novinarske beležnice: Moj prvi susret sa Kosovom i Metohijom

Danas nastavljamo sa prezentovanjem priča objavljenih u regionalnom mesečniku „Novosti juga” koje su nastale nakon posete naše ekipe, krajem prošle godine, Kosovu i Metohiji.

Naš saradnik Marko Radić prvi put se našao na tim prostorima i inspirisan našim sunarodnicima, koji tamo žive, napisao je vrlo zanimljiv i analitički napis koji svakako treba pročitati.


Ljudi važniji od teritorije

Boravak na Kosmetu dugo vremena bio je u vrhu liste želja, pa je to konačno i ostvareno pre nekoliko dana. I pored upornih sugestija „sa strane” kako tamo ne treba ići, da je previše opasno, zatim da korona „još uvek preti”, odlučio sam se na ovaj put i bio spreman za sasvim nova iskustva.

Gračanica, tek nekoliko kilometara od centra Prištine, jedno je od retkih većih naselja na prostoru Kosmeta pretežno naseljeno Srbima. Živosti ovog mesta ponajviše doprinosi magistralni put Priština-Gnjilane, koji je veoma prometan i prolazi kroz samu Gračanicu. Dosta je praznih lokala, čiji izlozi služe kao oglasne table, na kojima se lepe predizborni plakati. Izlozi lokala u kojima su smeštene političke organizacije, pak, izgledaju prilično sveže i uredno.

Koliko god mislili da ljudi ovde žive životom kakvim ne zaslužuju, uverili biste se da postoje i oni koji žive daleko skromnije. Stanovnici Orahovca (Metohija), uglavnom srpske etničke pripadnosti, žive u svega dve ili tri ulice. Mnogi su za ovo naselje često slušali pre nešto više od 20 godina, kada je ono bilo poprište velikih oružanih sukoba tadašnje Vojske Jugoslavije sa OVK. Tada su meštani Orahovca pretrpeli velika stradanja: ubistva, otmice i zlostavljanja.

Ipak, ljudi koji danas žive na ovom malom prostoru nimalo rezervisano Vas neće dočekati. Naprotiv. Rado će popričati sa Vama, pitati Vas odakle ste i poželeće da svratite kod njih. Kada od njih odlazite, čim okrenete leđa, neki od njih će i zaplakati. U Orahovcu je veliki broj napuštenih kuća. Oštećene fasade istih i bodljikava žica sa terasa ponajbolje oslikavaju ožiljke minulog rata.

Samo jedan od mnogih gorućih problema jeste zdravstvena nega. Meštanima Orahovca, ukoliko je potrebna ozbiljnija medicinska pomoć, neophodan je put u 70-tak kilometara daleku Gračanicu ili još udaljeniju Kosovsku Mitrovicu. Oni se, međutim, ne žale. Prilagodili su se svojoj svakodnevnici i trude da je učine što boljom (ili manje teškom). Ono što, uprkos svemu, izmamljuje osmeh na lice jeste podatak da bar 50-toro dece pohađa lokalnu osnovnu školu „Dositej Obradović”. Zaista prijatno iznenađenje, imajući u vidu mali broj porodica iz kojih ovi mališani dolaze.

Osmeh na licu brzo će se izgubiti kada samo na trenutak porazmislite nekoliko godina unapred. Mnogo je pitanja i bojazni. Šta u Orahovcu očekuje ovu decu? Hoće li se kvalitet života na ovom skučenom prostoru dodatno pogoršati ili je već na dovoljno niskom nivou? Sigurno da će neki od njih krenuti putem svojih starijih i truditi se da se zadrže u svom zavičaju. Veliki broj njih sigurno će poželeti i pokušati da svoj život započnu na nekom mestu u Centralnoj Srbiji ili u nekoj od evropskih zemalja.

Kako sami tvrde, puno im je srce kada im neko dođe u posetu, porazgovara sa njima ili popije kafu. Pozvaće Vas i na ručak. Štaviše, insistiraće na njemu. Tokom ručka, ponudiće Vas odličnom rakijom ili vinom, po kome je ovaj kraj čuven.

Utisak je da se svih ovih godina o Kosmetu u javnosti govori kao o „delu srpske teritorije”, „15 odsto srpske teritorije” ili jednostavno o „srpskoj teritoriji”. Da se malo ili nedovoljno govori o ljudima koji tamo žive. Uz poštovanje bogatom kulturno-istorijskom nasleđu, ovi dobri ljudi su nešto najvrednije što Srbija na Kosovu ima.

Mnogi od njih već su navikli da žive onako kako okolnosti diktiraju, a zaslužili su puno više. Težak život nije ohladio njihova srca, niti ih zatvorio za nova poznanstva, prijateljstva, saradnju. Naprotiv. Žele da im dolazimo u posetu i voljni su da je uzvrate. Gotovo svako od njih će Vam reći da im je drago kad im neko dođe. Time smatraju da nisu zaboravljeni.

Marko Radić


Tekst objavljen u dodatku “KiM Odjek” – Novosti juga br.70-71 (novembar-decembar 2020.)

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

3 × 5 =