Istorijski trenutak u aleksinačkoj biblioteci

Tokom današnjeg književnog matinea, a u organizaciji biblioteke „Vuk Karadžićˮ, danas je promovisana knjiga izabranih i sabranih stihova „Barjak na olujuˮ, autora Velesa Perića.

Ljubitelji književnosti i novih saznanja slušali su o velikom, ali manje poznatom jugoslovenskom i srpskom piscu i pesniku, koji se nije našao u našoj književnosti, a čije pesme nisu bile pominjane od Miloja Dončića, priređivača i profesora dr Predraga Jašovića i dr Milutina Đuričkovića.

– Veles Perić je najtragičnija književna figura u našoj književnosti. To je jedini pesnik kome je bilo zabranjeno da piše. Posle Golog otoka, njemu je bilo zabranjeno da piše nekontrolisano od strane UDBE, tako da nije imao prava da piše – rekao je ovom prilikom Dončić.

Perićeva poezija je u rangu sa velikim piscima tog vremena, međutim, iz nekog razloga nije prihvaćen i nije dobio priliku da se o njemu priča u širokim krugovima. Pisao je o ljubavi i fudbalu, međutim, zvanično objavljenih sabranih dela skoro da nije bilo. Naš sagovornik nam je objasnio zbog čega se o ovom velikom piscu nije često govorilo.

– Pesnik je ogromnog formata, tako da je to strašno da se ne rehabilituje. Što se kaže da je zbog informacionog biroa, to nema nikakve veze. To je samo povod. Baš imate u ovoj knjizi na kraju gde oni govore. Njega su sklonili iz književnih krugova. Mnogi su verovatno, tih godina, spremali su mesto za novo ime, kao što je Vasko popa. Tron su spremali. On im je smetao, bio je bolji od njih – objašnjava priređivač stihova Velesa Perića, Miloje Dončić.

Inače, Veles Perić, pravo ime Petar Perić, je srpski pesnik rođen u Beogradu 1924. Godine. Godine 1943. je, zbog pripadnosti SKOJ-u izbačen iz Treće beogradske gimnazije, da bi maturirao tek 1945., po oslobođenju. Studirao je prava na Beogradskom univerzitetu i bio jedan od najpopularnijih pesnika 1946. i 1947. godine, sve do hapšenja 1949. i otpremanja na Goli otok. Na Golom otoku provodi dva puta po dve i po godine, od septembra 1949. do januara 1955. godine. Učestvovao je na mitinzima i masovno posećenim literarnim večerima i čitao svoje jesenjinovski nadahnute pesme, koje su i posle njegovog hapšenja nastavile da žive tajno prepisivane i umnožavane. Umro je u gradu u kom je i rođen 1991. godine.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

9 − two =