Hodžina kći

„Hodžina kći” predstavljena u Aleksincu

U vreme kada su odnosi između Srba i Albanaca zategnutiji nego inače, novinar Milorad Doderović objavio je svoj prvi roman pod nazivom „Hodžina kći”, koji govori o zabranjenoj ljubavi između Albanke i Srbina. Posle Beograda, Niša i Novog Sada, Doderov prvenac sa slikom muslimanke prekrivene nikabom na koricama, promovisan je sinoć u aleksinačkom Domu omladine. Autor romana kaže da je svestan da je ljubav između Bora i Ramize nepopularna tema danas, ali da je on Albance sa kojima je živeo u Medveđi zapamtio kao dobar i pošten svet. Hodžina kći

‒ Ja sam 11 godina živeo sa Albancima u mom kraju i zapamtio sam ih kao poštene i jako siromašne ljude, koji su živeli na račun naših jačih kuća, imanja i koji su bili bolji nego neki moji rođaci. Nije popularno ni sa ove ni sa one strane oživljavati takve priče. Čini mi se kao da se stidimo ili plašimo da ih izvučemo – objašnjava autor.

‒ I ja sam u mom zavičaju tek u poslednje vreme primećivao da iz Prištine pristižu neke generacije mlađih ljudi koje su malo drugačije od onih sa kojima sam rastao i sa kojima moji nikada nisu imali, kako imaju običaj da kažu, lošu reč.

Dok je u prvom delu romana kroz ljubavnu priču predstavljen odnos između nas i Albanaca, u drugom delu knjige čitaoci se sele u Autraliju, u kojoj je autor boravio više puta kao dopisnik australijskog državnog SBS radija.

‒ I tamo čitava ova priča pored one ljubavne niti koju nosi iz Jablanice, iz Medveđe, govori o jednoj velikoj solidarnosti koja vlada među našim ljudima. Kad kažem našim mislim sa svih prostora Jugoslavije – objašnjava Doderović. 

Iako su se sve vreme u njemu borili pisac i novinar, kaže da je ovo delo pisano iz duše i ne protiv drugih nacija, već kao borba za razum.

‒ U mojoj knjizi se govori da se jednog trenutka svi mi rađamo kao bele table, kao ljudi, a da nam posle roditelji prikače verska, nacionalna i druga obeležja koja nas kasnije čine ljudima ili neljudima – ističe autor. 

Osim ljubavne priče i međunacionalnih odnosa, pisac se dotiče i nepresušne teme napuštanja rodnog kraja, što je i sam iskusio.

‒ U petom razredu sam jedva preživeo makadamsku vožnju od Sijarinske banje do Leskovca. Zavičaj kakav god da je, koliko god nerazvijen, ume žestoko da kažnjava one koji ga napuštaju na duže staze i da im se baš u trenutku kada oni odlaze prikaže u najboljem svetlu – dodaje pisac. 

Pored srpske verzije, autor je istakao da postoji mogućnost da se roman prevede i na albanski jezik, a kaže da se ne protivi ni komentarima koje je ranije čuo da priča može poslužiti i kao predložak za film. U svakom slučaju, za sada je samo literarno delo privuklo veliku pažnju, što se moglo videti i na njegovom predstavljanju u Aleksincu, a na dosadašnjim promocijama pojedini čitaoci Doderovićevo pero upoređivali sa stilom književnika Vuka Draškovića.

Hodžina kći  

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

eighteen + eleven =