Uskrs ili Vaskrs, svejedno, bitno je kako pišemo

Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju treći dan Uskrsa, a prema narodnom verovanju to je najsrećniji dan u godini. Srbi treći dan Uskrsa zovu i Svetli utorak i za njega se vezuje veliki broj običaja i verovanja.

Prema starom narodnom verovanju, utorci važe za baksuzne dane. Ali, ne i ovaj! U narodu se Svetli (ili Vodeni) utorak smatra najboljim utorkom u celoj kalendarskoj godini! Stari kažu da je ovo dan koji, kao i Vaskrs, svima donosi radost i veselje.

Svečano, i kada je radno, se u ovim prazničnim danima oseća i autor ovih redova koji želi sa Vama, cenjeni čitaoci, da bez ljutnje i žuči podeli neka razmišljanja i podatke kada je u pitanju tako značajan praznik Uskrs ili Vaskrs. Ovih dana prilikom međusobnog čestitanja mnogi, koji nisu ateisti, kažu „srećan praznikˮ. Pretpostavimo da su nesigurni kako treba pravilno uputiti čestitku.

U potrazi za mišljenjima stručnjaka nailazimo na jednu izjavu predsednika Odbora za standardizaciju srpskog jezika Srpske akademije nauka i umetnosti Srete Tanasića, iz 2018. godine koji ističe da se „praznik nad praznicima” može nazivati i Uskrs i Vaskrs, ali da treba insistirati da čestitke budu pisane na ćirilici.

On pojašnjava da je pojam Uskrs čisto srpski narodni, dok je Vaskrs crkvenoslovenski ili srpska varijanta staroslovenskog, odnosno crkvenoslovenskog koji su osmislili Ćirilo i Metodije.

– Ako ćemo preciznije, Vaskrs je mešavina srpskog narodnog i srpskoslovenskog, odnosno crkvenoslovenskog. Ovo „Va” je crkvenoslovenski, a ovo „skrs” je srpski, jer ako bismo hteli čisto da bude crkvenoslovenski onda bi to bilo „Vaskrsenije”, a mi ne kažemo Vaskrsenije, već obično kažemo Uskrs – pojasnio je tada Tanasić.

Prema njegovim rečima, i jedno i drugo je pravilno i ne treba „proterivati ni Uskrs kao srpski narodni, ni Vaskrs”. Tanasić napominje da je to isto kao kad se kaže „U ime Oca i Sina i Svetoga Duha” ili „Va imje Oca i Sina i Svetoga Duha”.

On ukazuje da se jedino prilikom čestitanja kaže „Hristos vaskrse!” i odgovara sa „Vaistinu vaskrse!” zato što je to zaista crkveni pozdrav.

– Da podvučemo da je i Uskrs i Vaskrs sasvim dozvoljeno kada govorimo o našem srpskom slavljenju Hristovog uskrsnuća i vaskrsnuća. Nemamo razloga da govorimo da je nešto neprihvatljivo – citira se Tanasić u tom tekstu iz 2018. godine.

On, međutim, naglašava da je neprihvatljivo da Srbi pišu na latinici kada razmenjuju pisane čestitke za Vaskrs ili Uskrs.

E taj problem ovih dana muči autora ovog teksta. Odnosno zapažanje da je 65 odsto čestitki dobio napisano latinicom, a samo 35 odsto ćirilicom. Od prijatelja sa Kosova i Metohije je situacija bila suprotna. Njih 80 odsto je Uskršnju čestitku uputilo ćirilicom. Autor je u 90 odsto slučajeva odgovorio ćirilicom, a latinicom samo kada su u pitanju veliki mondijalisti, ili osobe koje su u takvom okruženju da bi insistiranje na ćirilici bilo neprijatno po njih. Autoru ovih redova uopšte ne smeta latinica, i osobama druge veroispovesti bi Uskras uvek čestitao latinicom. Ali smatra da za očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta, kao i jezika, ipak treba u određenim slučajevima, kao što je ovaj, prednost dati ćirilici.

Taj problem je uočio i profesor dr Tanasić, pa je, kako prenose mediji, kazao:

„Nažalost, na sve strane čitamo i dobijamo čestitke na latinici za ovaj praznik i vidimo svuda po izlozima natpise na latiniciˮ.

On je naglasio da, upravo kao što su pravoslavni praznici bili u vreme ateizma u velikoj meri potisnuti, pa su sada obnovljeni i slave se, Srbi treba i ćirilicu da ožive i vrate je na mesto koje joj pripada.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

2 × five =