Obišli smo aleksinačke trgovine sa namerom da kupimo mleko

Rafovi u aleksinačkim marketima gde stoji dugotrajno pasterizovano mleko od jedan litar uglavno izgledaju kao i u drugim gradovima. Prazni su, a samo u nekim trgovinama trenutno, delimično popunjeni, ali se i oni brzo isprazne. Slična je situacija i u Žitkovcu. Očito da postoji potražnja za ovim artiklom.

Naša ekipa je obišla pre podne ovdašnje trgovine i osim u jednoj gde su bile određene količine dugotrajnog mleka u ostalima ga nije bilo. U pojedinim je bilo svežeg, pasterizovanog i nepasterizovanog, mleka.

Istraživali smo zašto je to tako. Osim stočara koji već duže vreme upozoravaju na nisku cenu otkupnog mleka koja je najčešće oko 40 evrocenti, za razliku u Evropskoj uniji gde je ona 65 evrocenti, ostali uglavnom ćute ili daju kratka saopštenja da nema ni govora o trajnoj nestašici.

Da je cena mleka niska slaže se i jedan od najvećih proizvođača u našoj opštini Srba Trifunović iz Lužana koji trenutno u staji ima oko 50 grla. On sada isporučuje dnevno oko 120 litara po ceni od 50 dinara bez premije. A pre dve godine iz njegove staje mlekara je dnevno preuzimala oko 600 litara mleka.

‒ Cena bi trebalo da bude mnogo ozbiljnija i veća, zato narod mnogo i prodaje stoku. I ja sam prepolovio stočni fond. Mnogi stočari su rasprodali i zbog cene i zbog ovogodišnje suše, koja je doprinela poskupljenju svih inputa u proizvodnji. Što se tiče kukuruza, žitarica, soje, suncokretove sačme, sve je poskupelo i to su najveći troškovi u proizvodnji mleka. Ove godine zbog suše lucerka je podbacila, sve su žitarice podbacile, tako da ova trenutna cena nije rentabilna, nije isplativa ‒ kaže za naš medij ovaj stočar.

On upozorava da bi sadašnje cene trebale da budu  veće za najmanje 30 odsto kako bi se koliko toliko isplatilo čuvanje muznih krava. Ovako se radi na granici pokrivanja troškova, uz možda neku minimalnu zaradu koja nije stimulativna.

Osim pada proizvodnje i suše, mnogi za nestašicu okrivljuju mlekare zbog kalkulacija. Svoju tezu potkrepljuju tvrdnjama da je baš najveća nestašica dugotrajnog mleka litarskog pakovanja za koje je Vlada Republike Srbije ograničila cenu na oko 129 dinara. I tu ne prestaju. Kažu da je suština što mlekare najmanje interesuje mleko jer su tu i najmanje zarade. Mnogo više su isplatljiviji proizvodi od mleka. Analitičari su se dotakli i uvoza mleka u prahu. Kažu da je ono sad skupo i ne isplati se njegov uvoz pa poručuju kada mleko bude jeftino u Evropskoj uniji biće ga i kod nas.

Drugi pak misle da mlekare zloupotrebljavaju subvencije u vidu premije koje dobijaju stočari od države za isporučeno mleko, tako što kod otkupne cene imaju u vidu i ta primanja, pa im je ponuda skromnija nego što bi mogla da bude. Niko ne pominje i činjenicu da naši poljoprivrednici nisu akcionari mlekara, za razliku od kolega u Holandiji i drugim zemljama, pa su prepušteni na milost i nemilost tržištu, a još više vlasnicima koji su najčešće strani investicioni fondovi i multinacionalne kompanije. Očito da su se godinama problemi gomilali, bez veće želje da se oni reše.

S druge strane iznenađujuće, kažu poznavaoci prilika, porasla je ovog leta kupovina dugotrajnog mleka. Znajući naš mentalitet da je prestiž nabaviti onog što nema, ne bi nas začudilo da bude još jača tražnja. Ako pripadate grupi koja baš ne voli da gubi vreme i energiju na ove tržišne zavrzlame, naš savet je obiđite nekoliko trgovina i naćićete kratkotrajno pasterizovano sveže mleko od 1,5 litara u flašama, po ceni do 150 dinara, ili sirovo od litar u kesama za šta treba da izdvojite oko 90 dinara. Isplatljivije je i manje stresno.

Naslovna fotografija: Ilustracija (izvor: Gugl / Shutterstock).

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

seventeen + seventeen =