nepravda

Nekoliko dobitnika, a mnogo gubitnika

Kada se sve sabere i oduzme, postoji više razloga zašto su, skoro u većini slučajeva, sporovi između vlasnika i radnika završavani negativno po zaposlene, odnosno onih koji su tražili pravdu i na neki način je imali, ali samo na papiru u vidu izvršnih sudskih presuda. U igri koja bi se mogla nazvati zaobilaženje ili izigravanje zakona i propisa za sada se samo na prvi pogled zna ko je dobitnik, a ko gubitnik, ali kako vreme odmiče čini se da spisak ovih drugih postaje veći. Na početku se stekao utisak da su gazde, bilo da su oni fizička lica, privatne kompanije ili društvena preduzeća, odnosno država, bile skoro nedodirljive i da su iz stečajne mase veću korist imali poverioci koji nisu radnici, odnosno poreski organi, banke, fiktivne firme koje su neretko finansirane od strane vlasnika preduzeća u stečaju.

Sada, na kraju 2018. godine, mnoga preduzeća o kojima smo pisali da duguju radnicima nestala su ili su u fazi dugogodišnjeg stečaja sa vrlo skromnom imovinom, a za neke postoji nagoveštaj da će se odmah posle novogodišnjih praznika naći na dobošu. Takav je slučaj i sa nekada vrlo uspešnim „Fradom”, koji je bio odabran među 26 najuspešnijih kolektiva koje treba prve privatizovati, navodno, da bi se unapredilo njihovo poslovanje. Da li su vlasnici izgubili svoj kapital ili su ga uvećali i raznim transakcijama prebacili u neki drugi biznis, najverovatnije javnost nikada neće saznati. Ko su bili oni koji su imali najviše koristi od stečaja, kao na primer pojedini rukovodioci o čemu postoje čaršijska nagađanja, takođe će najverovatnije ostati tajna. O stečajnim upravnicima je suvišno pričati jer su verovatno oni radili sve po zakonu, ali je ostalo nejasno zašto, iako su bili zaduženi da imovinu društvenih preduzeća očuvaju do prodaje, ona postala plen čak i najsitnijih lopovluka, pa su raznošeni prozori, cigle, krovovi, čak i kablovi koji su čupani i odnošeni. Reklo bi se da sada ova imovina ima veću funkcionalnost scenografije za snimanje nekog horor filma nego mogućnost da se proda kao zaostala imovina.

nepravda 1

Ono što je sada najvidljivije jeste težak položaj tih radnika i njihovo razočarenje u ideale za koje su se kao radnici, kao sindikalni rukovodioci i članovi ove zajednice borili. Jedan od njih je i Mladen Marković, nekadašnji predsednik Samostalnog sindikata firme „Frad”.

‒ Našli smo se na rubu egzistencije i pokušavamo da shvatimo kako je moguće da se u ovoj državi ne poštuju sudske odluke, kako sud ne može da sprovede svoje odluke i kako bogati i bahati poslodavci mogu na sve načine da zloupotrebljavaju zakon bez ikakvih sankcija – kaže Marković, koji je sada skoro na ulici i samo povremeno biva angažovan za određene, uglavnom slabo plaćene, poslove.

Slična sudbina zadesila je i ostale njegove kolege i dugačak je spisak da sve primere navodimo. Različiti su stavovi tih ljudi kada je u pitanju uloga sindikata, od toga da je sindikat bio potpuno na strani radnika do toga da se nije baš najbolje snašao, naročito kada su u pitanju pravne vode. Iz svega rečenog mogla bi da se izvuku dva glavna zaključka. Jedan je da ako država na vreme ne prepozna određeni društveni interes onda je veoma teško boriti se protiv toga iako su pravosudne presude bile na vašoj strani. Drugi, pak, zaključak je da ovakve situacije ne bi trebalo nikada da se ponove budućim pokolenjima jer su one razorne, kako po same ličnost tako i po celu zajednicu. Da li ćemo iz svega ovoga izvući nauk zavisiće od naše mudrosti i spremnosti da se priključimo savremenim tokovima i nekim normama koje važe u uređenim društvima i državama.

grbOvaj medijski sadržaj nastao je u okviru projekta koji je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva. 

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

6 + nine =