Dve decenije kasnije: Dok je živih svedoka, nema ni oprosta, ni zaborava

Pomenom stradalima, polaganjem venaca i prigodnim kulturnim programom, danas je na platou u ulici Dušana Trivunca ispred spomen-obeležja NATO žrtvama, obeležena 20. godišnjica NATO agresije. Na početku komemoracije gorko podsećanje da smo pre dve decenije na istom mestu iz ruševina izvlačili mrtve i ranjene. Ruševine su zamenile nove zgrade, takozvane Natovke, ali su gorčina, bol i tužan izraz i danas vidljivi na licima onih koji su preživeli strahotu, posebno onih koji su izgubili najmilije.

Na jedan od najtužnijih datuma u novijoj istoriji Aleksinca podsetio je predsednik opštine Nenad Stanković, kao svedok kobne večeri.

‒ Bio sam na ovom mestu par minuta nakon pada granate. Na ovom mestu sam se susreo sa tadašnjim rukovodstvom naše opštine i onda smo skupa obilazili i ovo mesto ovde i ulicu Vuka Karadžića, zabrinuti za sudbinu ljudi koji žive u tim delovima grada. Kažu da u Srbiji ne postoje precizni podaci o žrtvama NATO agresije na Srbiju, mi u Aleksincu imamo precizne podatke – rekao je Stanković, pročitavši imena 24 Aleksinčana koji su stradali tokom bombardovanja ”99. godine. 

Godišnjica bombardovanja

Okupljenim građanima danas se obratio i Dragoslav Nenadović, koji je u vreme bombardovanja bio na čelu aleksinačkog SPS-a. On je istakao da je bombardovanje Aleksinca posebno potresna priča i nedopustiva istorijska nepravda koja je grad unazadila na pragu 21. veka i obeležila ga za celo stoleće.

Nenadović ‒ Nezasluženu patnju, neutešnu tugu i neprolaznu bol delimo i danas. Sa dužnim poštovanjem sećamo se stradalih i spominjemo ih i sada dok nam ožiljci nepokornosti vlaže oči. Devastiranje Aleksinca 5. aprila šokiralo je svetsko i javno mnjenje, a grad je postao simbol nevine žrtve razornog bombardovanja i prva zvanično priznata i bez presedana licemerno nazvana kolateralna šteta – rekao je Nenadović i dodao da Aleksinac nikako nije bio „usputna, uzgredna greška”, takozvanog Milosrdnog anđela. 

‒ Jasno je da ubijanje Aleksinca nije bila slučajna, nenamerna nepreciznost ratne mašinerije, već smišljen čin – istakao je. 

Nenadović je rekao da i 20 godina kasnije ostaje nada da će zločinački akt konačno biti nazvan pravim imenom i da za istinu nikada nije kasno.

‒ Zato ćemo se i dalje boriti za istinu, za pravdu protiv zaborava i da se ovakvi zločini više nikada ne ponove i da ne bude žrtava ni u Srbiji ni nigde u svetu. Da praštamo moramo, ali da zaboravimo nesagledive žrtve ne umemo, ne možemo nikada i nikada i nećemo – rekao je Nenadović. 

Godišnjica bombardovanja Aleksinčani koju su preživeli bombardovanje, stanovnici ulica Vuka Karadžića i Dušana Trivunca, oni koji su izgubili članove porodice, humani građani koju su tada u ruševinama tragali za preživelima i oni koji su u to vreme bili još deca, zajedno su ćutke pred spomenikom stradalima još jednom upitali „Zašto?”.

Pomen stradalima služilo je sveštenstvo aleksinačkog hrama Sveti Nikola, a u umetničkom programu učestvovali su predstavnici Centra za kulturu i umetnost, hor „Pevnica” i stručni saradnik Ivan Matejević, kao i đaci Aleksinačke gimnazije, Aleksa Kostadinović i Petar Vojinović.

Cveće na spomen-obeležje NATO žrtvama položili su članovi porodica stradalih, predstavnici vojske, lokalne vlasti i delegacije Unije boraca, Udruženja penzionera, Udruženja rezervnih vojnih starešina, Ratnih veterana iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Međuopštinske organizacije slepih i slabovidih, kao i predstavnici političkih partija PUPS-a i Pokreta socijalista.

Ni dve decenije kasnije sećanje i bol ne blede, a nameće se utisak da dok je živih svedoka, nema ni oprosta, ni zaborava.

Godišnjica bombardovanja
__________________________________________________________________________________________________

„Srpska Hirošima” 

Tokom 78 dana NATO agresije stradalo je 24 Aleksinčana. Najteže bombardovanje grad je pretrpeo 5. aprila, kada je u 21:35 gađan civilni deo grada. Tada je naneta i ogromna materijalna šteta, srušeno je 35 porodičnih kuća i 125 stanova. Autobuska stanica, konfekcija „Morava”, „Betonjerka”, zgrada Doma zdravlja i Hitne pomoći, samo su neki od uništenih javnih objekata.
U bombardovanju putničkog voza u Grdeličkoj klisuri, 12. aprila, stradalo je četvoro Aleksinčana, među njima i šestogodišnji dečak iz Prćilovice.

stradanje
Foto: Hadži Miodrag Miladinović 

Aleksinac je ponovo bio meta u noći između 27. i 28. maja. U bombardovanju Novog naselja stradalo je troje ljudi.

U sukobima na Kosovu, tokom agresije 99. život je izgubilo šestoro vojnika i policajaca iz opštine Aleksinac.

Predstavnici NATO-a u Briselu su bombardovanje Aleksinca 5. aprila svetskoj javnosti predstavili kao „tehničku grešku, pravdajući se da je meta bila kasarna nadomak centra grada. Nakon ove tragične večeri Aleksinac je dobio epitet „srpske Hirošime”.


 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

11 − seven =