Krst Trebička česma

Krst na putu Aleksinac-Sokobanja izaziva pažnju

Na putu Aleksinac-Sokobanja,pre nekoliko dana, postavljen je krst  kod Trebičke česme, spomen česme kneza Miloša. Krst je postavila neformalna grupa „Krstoljupci” iz Sokobanje. Ubrzo se fotografija krsta našla na društvenim mrežama i izazvala polemiku u okviru koje su mogla da se pročitaju različita mišljenja. Velika većina podržava ovaj čin, ali bilo je i onih koji su protiv postavljanja krsta na ovom mestu.

Prema rečima ljudi koji su organizovali postavljanje krsta, to je navodno učinjeno na mestu gde su nađeni ostaci temelja crkve Svetog apostola Vartolomeja i upravo je to razlog što je ovo mesto izabrano. Krst Trebička česma

– Krst podigosmo u čast Cara Slave, a na spasenje naroda Sokobanje i vascele naše otadžbine i rasejanja. Takođe, u spomen i sećanje svih naših predaka koji položiše svoje živote za Krst časni i slobodu zlatnu, od Kosova Polja, našeg Svetog Jerusalima, preko Albanskih vrleti i gudura i Kajmakčalana, pa sve do Novomučenice, deteta, Milice Rakić. Molimo, i zaklinjemo Hristom, da niko ne razori ili oskrnavi ovaj Sveti Krst. Amin – stoji u pisanom odgovoru ljudi iz ovog udruženja, koji su insistirali da on bude objavljen u celosti. 

Predstavnici lokalne samouprave kažu da nemaju ništa protiv postavljanja krsta, ali su stava da krst treba da bude tačka spajanja, a ne razdvajanja ljudi, i podsećaju da opština ni na koji način nije učestvovala u tome, ni kao donator, ni kao partner i da iz opštine nije izdata nikakva građevinska dozvola za ovaj objekat.

Krst Trebička česma Sličnog stava su i predstavnici sokobanjske crkve. Oni kažu da je postavljanje krsta kao verskog obeležja pozitivan potez za pravoslavni verni narod, ali da oni nisu učestvovali u tome jer je bio neophodan blagoslov vladike Timočkog, gospodina Ilariona, koji je izostao jer nisu u potpunosti rešeni imovinsko-pravni odnosi na parceli na kojoj je krst postavljen.

Očito da je ovo primer kako ne treba raditi i kada je u pitanju jedan tako plemeniti čin. Zakonom su propisani postupci i potrebna dokumentacija za dobijanje građevinske dozvole, a i crkva ima svoja pravila kod gradnje ovakvih objekata. Stiče se utisak da je ova grupa građana igrala na kartu verskih osećanja pretpostavljajući da niko neće želeti da ulazi u razjašnjavanje šta je legalno, a šta ne. Da li će vreme učiniti svoje pa će ovaj krst postati prepoznatljivo obeležje Sokobanje, ili pak podsećanje na ljudsku samovolju, ostaje da se vidi. Sigurno da u ovom slučaju niko nije želeo da povredi ničija osećanja, bilo da su ona verska ili građanska, ali evidentno da je kod ovakvih akcija neophodna bolja i zakonska i verska priprema. Jer postavljeni krst treba da ujedinjuje narod i zato bilo koji propusti nisu poželjni.

 

15 komentara

  1. Naravno da nama sve smeta ako nemamo nekakvog interesa. 100 godina tu je bio zmijarnik, korov i nisko rastinje , kad se neko setio da postavi krst, podiže se halabuka…Da je ostalo po starom ,bilo bi idealno?!Mnogo smo mi jaki legalisti, poštujemo zakone, jedne godine ode Karadjordje, jedne premijer.Fin neki narod. Krst da se ukloni .Hoće li nam onda biti bolje ? Kakav smo narod postali ccc…

  2. Istine radi treba reci kako keste a to je da su se popovi bivajuci prvo pitani prvo slozili i bili za ,ali kad su culi da ce biti ozbiljne pare koje nece ici preko njih onda su na vidovdan iz pakosti zvali da prijave nelegalno gradiliste to jest tad samo gomilu sljunka u sred atara i pokrenuli rat na krst misleci da se ucenom docepaju tih 5000 evra za svoje hotele i to na vidovdan, cak javno se izrugujuci krstevima
    i govoreci kako oni nikom netrebaju i bolje da se pare njima daju za hotel. Takvi popovi su kletva narodu jer oni ne navode blagoslov vec gnev Boziji na ljude.Kako su sejali tako ce znjati i oni i ti koje zavedu u rat na ovaj krst Svetog Vartolomeja, kojim se obelezilo staro Crkviste i svetinja Sokobanje.

  3. onima koji pomogose ce ovo biti na blagoslov Krst Svetog Vartolomeja a onima koje djavo navede u protivljenje ce biti krst Svetog VRATOLOMEJA

  4. Zasto se stidimo svoje vere? Zasto se plasimo Krsta casnog? Krst je simbol ljubavi,i zato treba da se svi okupimo oko krsta. Dali su Grci budale sto su na ulaz u svaki grda podikli casni krst? Lepo je zapisano od davnina, bice spasena ona mesta gde nicu krstovi.Sokobanjci svaka vam cast na ideji da ulaz u vase mesto krasi krst. Da Bog nije tako hteo nebi se krst ni desio. Od sada krst je vasa nova licna karta na koju svi treba da se ponosite i verujete. Bog Vas spasio i blagoslovio. Svaka Vam cast.

  5. Niko ne kaze da u toku dana veliki broj prolaznika svrati kod krsta. Da svaki gost koji krene iz Sokobanje svrati da zahvati vodu na Milosevu cesmu i ponovo svrati kod krsta.To se sve lako zapaza. Niko nekaze da se vise na tpj deonici nevozi vise prebrzo, da svako zastane da pogleda krst,prekrsti i pomoli Gospodu Bogu a svedoci smo sta se desavalo na tom delu puta. Krst je spasenje, ljubav i blagostanje.

  6. Hajde ako ste se ispricali da vam nesto kazem. Sutra ce neko
    preko puta krsta da stavi kip Hendrixa, jer veruje u rock ? Jel tako ?
    Kome se gde dopadne, neka postavi ono sto je njegova volja ili vera. E pa nije tako rodjaci !!!

    1. Prijatelju dragi,nije poenta da se mi “ispricamo”,licno vise volim Balasevica od Hendrixa, ali pozdravljam tvoj izbor,nego je poruka da nam I krst smeta, a ti ,buduci dete rokenrola ,cudno da nisi shvatio poruku ,ili ne zelis?Sa takvim nipodastavanjem si dao komentar, kao da ljudi koji komentarisu su tvoji neprijatelji ,dobri druze moj.Nama , ne trebaju neprijatelji, dovoljni smo sami sebi..Zelim ti prijatan dan, I kad se dohvatis tastature ,zajapuren ,da odgovoris , “ispricas “tvoju pricu jer smo Mi zaludni, vodi racuna o kontekstu , I sta pravoslavni krst SRBIMA znaci jer je ovo zemlja Srbinova ,I svih onih Koji u njoj zive ,kao I ljubitelja …Hendrixa ….Ako te vec ne zanima ta prica ,sta ti treba da komentarises?Bog pre ili kasnije svima sudi.To se uveri I najveci ateista…Svako dobro I prijatan dan ti zelim.

      1. Prvo nismo mi nikakvi prijatelji. Prijatelji se sticu… Drugo : ako mi se vec obracas, procitaj sta sam napisao. Nisam rekao da ja volim Hendrixa, vec dao banalan primer. Moze neko da postavi i statuu Lepe Brene. To je nebitno, ali je bitno da postoje zakoni , a ako si citao tekst iznad, trebao si da shvatis da nisu reseni imovinsko-pravni odnosi, sto samim tim podrazumeva da ne moze niko postavljati bilo sta na zemljistu koje nije njegovo ili to mozda ne vazi kad je krst u pitanju. Nemam ja nista protiv krsta, vec protiv bezakonja. Trece : da me ne zanima prica ne bih je ni komentarisao.
        A sto se tice zemlje Srbinove, sto ne odu na Kosovo da postave krst, jer i ono je Zemlja Srbinova !

        1. Prijatelju ,izvini ako sam te uvredio, ne srdi se ,ne jedi se. Ovo u vezi Kosova i Metohije ,to ti je bila lična karta. Živ bio…Sve jasno.. Pametno si biće. Razuman i razložan. ..ne troši karaktere na prepirku, karakteri su danas , deficitarni…Ovim zatvaram priču.Nema svrhe..SVAKO DOBRO.

  7. Eto u prvi dan Bogorodičinog posta a na praznik iznošenja Časnog Krsta i navečerje Svetog Stefana
    upalilo se i Sokobanjsko kandilo pred Časnim Krstom na Crkvištu Svetog Vartolomeja , i svojom toplinom i svetlošću Hristovom obasjalo celu Sokobanjsku dolinu i donelo blagoslov svima koji ljube Boga .
    Amin
    i kako današnja poslanica Svetog Apostola Pavla kaže

    Jer je reč o krstu ludost onima koji ginu , a sila Božija nama koji se spasavamo.

  8. Vladika Nikolaj je ovo objasnio rečima:

    ”Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač. Tako je rekao Gospod. Čitaj kao da je rečeno: nisam došao da izmirim istinu i laž, mudrost i glupost, dobro i zlo, pravdu i nasilje, skotstvo i čovečnost, nevinost i razvrat, Boga i mamona; nego sam doneo mač da rasečem i odvojim jedno od drugoga, da se ne mešaju.

  9. posto je bezumni rat na ovaj krst pod nagovorom necastivog poceo na Vidovdan , prijavom svestenika da se obustave radovi koji jos nisu bili ni poceli, da bi ucenili narod da novac ide preko njih, a sve to postalo vidno na ovaj praznik koji je uvek pokazivao ko je ustvari ko i kakav, od Kosova do sada, eto i reci Svetog Nikolaja Vladike, pravog svestenosluzitelja Bozijeg

    Evo nam opet Vidovdana. Evo dana, koji nikad neće postati noć dokle god Srbi budu bili hrišćanski narod, ljubitelji Krsta i slobode.

    Sveti Nikolaj (Velimirović) 1948 godina, Čikago

    +++

    Jer ovaj dan je pokazao cenu carstva nebesnoga. I zemaljsko carstvo ne dobija se jeftino, a Turci ga nisu jeftino platili. Ali je nebesno carstvo mnogo skuplje, i Lazar ga je platio žrtvovanjem sebe i cele srpske vojske.

    Evo dana, kada je jedan hrišćanski narod sve izgubio i dobio više od izgubljenoga. Evo dana, koji kao strašni sud visi nad narodom istovremeno blagosiljajući i proklinjući. Koga blagosilja Vidovdan? One, koji verom Hristovom žive i dišu, i za Hristovu veru stradaju i ginu. Koga proklinje? Proklinje neutralce. Potrebno je ovo naročito istaći, jer je korisno za naše dane. I sam Bog odbacio je kao proklete one, koji su neutralni u presudnim borbama između Hrista i antihrista. Svedočanstvo o tome nalazimo u poslednjoj knjizi Svetoga Pisma, gde Hristos zapoveda evanđelistu Jovanu, da napiše crkvu u Laodikiji i da kaže: „Znam da nijesi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! No, kako nijesi ni studen ni vruć, izbljuvaću te.”

    Ni studeni ni vrući u Laodikiji bili su oni, koji su se nazivali hrišćanima, ali su u isto vreme uzimali učešća u paganskim svetkovinama i držali neznabožačke običaje. Ni studeni ni vrući u vreme Kosovske bitke bili su oni Srbi, koji nisu hteli na Kosovo iz bojazni od muhamedanske sile. Docnije su se mnogi od tih neutralaca poturčili.

    Gospodar Vuk Branković bio je tipičan neutralac u to vreme. Ni studen ni vruć. On je ostao proklet ne zato, što nije došao na Kosovo, niti zato što se borio uz Turke protiv Srba, Ne! Nego samo zato što je ostao neutralan u toku bitke, koja je rešila sudbinu Srbije i Balkana za pola hiljade godina. Računao je, da ako Srbi pobede, on je tu s njima, kao Srbin i još Knežev zet. Ako li pak Turci pobede, oni će mu biti blagonakloni, pošto se nije borio protiv njih. Račun pogrešan. Uskoro posle bitke jedan turski paša rekao mu je: „Kada ti nisi bio veran svome caru, kako ćeš biti veran mome caru?” Proklet od Srba, prezren je bio od Turaka. Tako je neutralni Vuk izgubio oba carstva, i nebesko i zemaljsko. I ostao je proklet u narodu srpskom. To su njegovi potomci gorko osećali i često se jadali, kako ih prokletstvo Vuka užasno pogađa.

    Ako sad primenite kosovsku etiku na naše pokolenje, videćete dva suprotna tabora širom sveta. Jedan tabor čine hristoverni a drugi bezverni. Između njih ramlju na obe noge maloverni ili neutralni. O bezvercima ili bezbožnicima nije potrebno ni govoriti. Sv. Pismo ih naziva ludacima, a srpski narod nepomenicima (kao i demone), jer odbacujući Boga, oni su i nesvesno postali sluge demonske.

    No pogledajmo neutralce, koji stoje između vernih i bezvernih, između nacionalista i internacionalista, između Hrista i Antihrista. Oni jadnici zaboravljaju, da Hristos za devetnaest stoleća nije izgubio nijednu bitku, niti će i – jednu izgubiti do kraja vremena, do Strašnog Suda. Ne znaju, da je on sebe proglasio pobediocem sveta unapred, pre svoje krsne smrti, a još jače posle svog slavnoga Vaskrsenja, kad je rekao: „Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.”

    Strah i račun stvara od ljudi neutralce. Lud strah i pogrešan račun, kao i Vukov. Ludim strahom za sebe i svoje srodnike i pogrešnim računom oni navlače prokletstvo Božje i narodno na sebe i na decu svoju baš isto onako kao i neutralni Vuk Branković. U jednom vremenu kao što je naše, kada se vodi gigantska svetska borba između vere i bezverja, i kada organizovani ateizam ustaje svim snagama protiv Hrista, protiv 10 Božjih zapovesti, protiv porodice, duše i čovekoljublja, i to ne samo u komunističkim državama već i, više ili manje, u svima zemljama – neutralnost je izdajstvo Hrista. Jer ko može da pomogne istinu protiv laži a ne pomogne je, taj pomaže laž. I ko može da pomogne pravdu protiv nepravde, a ne pomogne je, taj pomaže nepravdu. U borbi istine i laži, i pravde, neutralnost znači pomaganje zla. Hristos je kao oštrim mačem podelio ljude u dve grupe rekavši: „Ko nije sa mnom, protiv mene je.” Oni, koji nisu ni vrući ni hladni, dakle, neutralni, Njemu su odvratni.

    Teško je zamisliti hrišćanina da pod ovakvom pretnjom može biti neutralan, a dva puta teže zamisliti pravoslavnog Srbina, da može stajati po strani i bezučasno posmatrati borbu između krstonosaca i krstolomaca. Biti neutralan, nije odlika srpskog naroda. Vekovima boreći se za istinu vere, za slobodu i za pravdu, srpski narod postao je veoma osetljiv u pogledu ove tri neophodnosti za dostojanstven život pojedinaca i društva, tj. vere, slobode i pravde.

    Ja se sećam iz detinjstva onog prvog rata između Japana i Kine. Ratoborii Japanci behu napali mirne Kineze. I Srbi su bili na strani Kineza. I mi kao mali đaci simpatisali smo Kinezima. I zar se svi mi živo ne sećamo takoreći jučerašnjega rata talijanskih fašista protiv Abisinaca? Sav srpski narod bez izuzetka, revoltirao se protiv brutalnih napadača i njihovih nečoveštava nad jednim seljačkim, hrišćanskim narodom. I tako Srbin nije mogao biti neutralan ni u jednoj borbi zla protiv dobra, ni u jednoj borbi mraka protiv svetlosti, ni na najudaljenijim krajevima sveta, a kamoli pred svojom kućom i u svojoj kući. Najmanje priliči Srbinu biti neutralan u sadašnjosti. I zaista, vrlo je malen broj neutralnih Srba u svetu. No i taj mali broj, nažalost, veoma je štetan. Štetan je po Srpstvo uopšte, a štetan je i po Ameriku i po Hrišćanstvo.

    Možda je ovo poslednji Vidovdan, koji ih opominje, da se više ne kolebaju, nego da se svrstaju s braćom svojom, koja se bore i rade za trijumf vere, slobode i pravde u svetu. A vas, braćo i sestre, koji ste odavno izabrali sveti put predaka svojih, svetaca, vitezova i mučenika naših, neka Gospod Bog trostruko blagoslovi po molitvi svetoga kneza Lazara i svih kosovskih junaka! Amin!

    Sveti Nikolaj (Velimirović)
    (Čikago, 1948)

  10. svuda svestenici dizu krsteve jedino u Sokobanji ratuju na krst i govore da krstovi nikom netrebaju nego pare za njihov hotel, pa se kriju onda iza formalnosti zakona koji su oni sami pokrenuli farisejski za kamaru sljunka usred polja
    krajnje licemerje kojem bi i Ana i Kajafa pozavideli

  11. Casni Krst je prelep. Potrebno je poraditi na osvetljenju krsta, kao i na osvetljenju Miloseve cesme, jer to je nesto najsvetije sto Sokobanja ima.Srediti crkviste svetog Vartolomeja, pomogucnosti sagraditi crkvu brvnaru. To bi bio pravi ulaz u najlepsu Srpsku banju.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

twenty − 19 =