Srđan Stojadinović Lebi, kako kaže, obreo se na pozorišnoj sceni pre 27 godina, sasvim slučajno, na nagovor prijatelja. Od premijerne uloge Boška Jugovića u predstavi „Kosovo duša Srbinova” 1990. do danas, ostvario je jednu od najplodnijih amaterskih karijera u Srbiji. Preko 80 uloga uz oko 1.200 odigranih predstava.
Njegov nadimak, koji inače nema veze s pozorištem i koji je zaradio igrajući fudbal u mlađim kategorijama „Napretka”, postao je sinonim za pozorišni smeh, dobro raspoloženje i iskrenu dobronamernost.
Vlasnik je najprestižnijih nagrada u pozorišnom amaterizmu, a kolege glumci kažu da je najpouzdaniji i najodaniji partner na sceni.
Tvoj talenat i marljivost su svakako bili dovoljni za odličnu profesionalnu pozorišnu karijeru. Jesi li pomišljao ili pokušavao da je ostvariš?
Naravno da sam pomišljao, ali život je hteo ovako. Odrastao sam s majkom koja je bila bolesna. Bili smo siromašni. Previše sam bio vezan i za nju i za Aleksinac, da bih se otisnuo odavde. Ipak, u pozorišnom amaterizmu i svom gradu sam našao sve što me ispunjava.
Ceo intervju Miloša Paovića sa aleksinačkim glumcem možete pročitati u 10. broju AL novina: