Interesantna je i uloga u boju na Gornjem Adrovcu Rudničke brigade, kojom je tada komandovao kapetan prve klase Radomir Putnik, kasnije proslavljeni srpski vojvoda.
– Prema istorijskim podacima kojim raspolažemo, najveće žrtve podnela je Rudnička brigada, 23 borca su poginula, a nekoliko desetina ih je nestalo. Danas, kada obeležavamo ovaj događaj, naš narod pogrešno misli da odajemo počast samo pukovniku Rajevskom, što je velika greška. Mi odajemo počast i svim srpskim vojnicima koji su poginuli na ovim prostorima i čije se stradanje i dalje nastavilo u borbama oko Gredetina, na Krevetu, na Velikom Šiljigovcu, na Đunisu, sve do završetka ovog rata – kaže Zoran Stevanović, profesor istorije, i dodaje da Putnik i srpski vojnici ništa nisu mogli da učine, jer je bila ogromna brojčana i tehnička prednost turskih snaga koje su nekoliko puta bile brojnije, a imale su prednost i u artiljeriji.
Stevanović podseća i na pisani izveštaj komandujuće Rudničke brigade u kome stoji da su se cevi srpskih pušaka usijale od broja ispaljenih metaka, jednostavno bile su više neupotrebljive i zbog toga su Srbi morali da se povuku na rezervne položaje.
I dok spomen-obeležje Rajevskom u Gornjem Adrovcu postoji, a od nedavano i stradalim ruskim dobrovoljcima, po mnogima postavljeno na prostoru gde mu mesto nije – ispred crkve, dotle su srpski borci još uvek bez svog spomenika. Ali, Rudničani nisu zaboravili svoje pretke i na obeležavanju je bilo dosta posetilaca iz Gornjeg Milanovca.