Ninoslav Đorđević

Ninoslav Đorđević: „Rubište” je priča koja se tiče svih nas

Svako ozbiljno i društveno odgovorno pozorište dužno je da nas suoči sa stvarnošću onakvom kakva ona jeste, bez ulepšavanja i ublažavanja istine i bez povlađivanja bilo kome. Iako od pozorišta ne možemo očekivati da sve probleme reši ili da ponudi gotove odgovore na postavljena i nimalo laka pitanja, samo otvaranje bolnih i neprijatnih tema i suočavanje sa njima važan je korak za svaku zajednicu.

Čovek kao nesavršeno biće, satkan od svetlosti i tame, jin i jang, polazište je i krajnje odredište svake umetnosti, pa i pozorišne. Sva ona previranja u njemu, sukobi koje vodi sa samim sobom i sa drugim ljudima, moralne dileme, odluke koje donosi i greške koje pravi, nesavršenosti i slabosti sa kojima se suočava, osnov su dobrog pozorišnog komada i nepresušna inspiracija dramskog pisca.

Takav jedan komad napisao je i Ninoslav Đorđević. Njegovo „Rubište” mračno je i surovo mesto koje krije tragične sudbine svojih junaka, nesavršenih ljudi, nepoznatih, ali sa problemima sličnim našima. To Rubište čine ljudi pred kojima zatvaramo oči i okrećemo glavu kad ih sretnemo, zavaravajući tako sebe da oni ne postoje, da nisu deo zajednice ili da su njihove muke nevidljive. Duboko emotivna i potresna, ova drama nas poziva da se osvrnemo oko sebe, da zavirimo u neosvetljene ulice i napuštene mahale, jer i tamo, u tom tamnom vilajetu, neki ljudi vape za životom i mole da im se pomogne.

Tekst predstave „Rubište” inspirisan je istinitim događajem iz okoline Velikog Gradišta, potragom za izgubljenim detetom. Ipak, ovo nije dokumentarna drama, već svojom simbolikom i porukom koju šalje prevazilazi okvire lokalnog i postaje univerzalna priča o odnosu dece i roditelja, porodici, muško-ženskim odnosima, trpljenju, patnji i stradanju. Kako su jedan stvarni događaj i pročitani novinski članak o njemu prerasli u ozbiljan i slojevit dramski tekst?

Teško je govoriti o samom nastanku drame. Ja sam tekst počeo da pišem u leto 2010. godine, a završen je godinu dana kasnije. Šest godina pokušavam da nateram reditelje da pročitaju taj tekst. Verovali ili ne, u Srbiji je najteže naterati ljude da pročitaju dramski tekst. Svakako, čovek nešto mora da proživi u životu i nešto da mu se desi da bi mogao o nekim stvarima da se izrazi na bilo koji način. Do tog leta 2010. ja sam proživeo neke stvari u životu, koje su, verujem, pripremile tlo da taj događaj posluži kao polazište za dramu. Radi se o tome da sam video tekst u novinama o nestanku deteta. Majka je pronađena krvava negde na putu, dok deteta nije bilo. Sledećih mesec dana stalno sam uočavao tu priču u crnoj hronici. U jednom trenutku sam se zapitao koliko je tom detetu život morao biti težak i loš, pa sada kao mrtvo ili nestalo ne dozvoljava toj sredini i tim ljudima čak ni da mu telo nađu. U tom trenutku su krenula da se otvaraju i druga pitanja i da se nižu priče koje sam ranije čuo. Iz tog nekog mog revolta prema svemu tome počelo je da nastaje ‘Rubište’.

Ceo intervju pročitajte u AL novinama: 

https://alpress.rs/files/Al%20novine.pdf

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

one × five =