Brod zamenio voćnjakom

Za razliku od većine mladih ljudi koji odmah po završetku studija potežu veze i poznanstva kako bi se na bilo koji način i po bilo koju cenu dočepali posla u državnoj službi, Živojin Dinić iz Sokobanje po završetku studija na niškom Pravnom fakultetu, sticajem nekih čudnih okolnosti, opredelio se za voćarstvo! Zajedno sa roditeljima, na porodičnom imanju u selu Resniku, tri kilometra udaljenom od Sokobanje, Dinić je na skoro šest hektara podigao savremeni plantažni voćnjak.

Dinic2– Prvobitna ideja je bila da napravimo sušaru za šljive – veli na početku razgovora ovaj 34-godišnji pravnik. – Međutim, kada smo sve troškove stavili na papir ispostavilo se da ima para za sušaru, ali ne i za kupovinu sirovine. Tako smo otac i ja rešili da se preorijentišemo na uzgoj voća. Najpre smo zasadili šljivu na našoj parceli od 27 ari, onda je na red došla kruška, pa oblačinska višnja i na kraju kupina. U međuvremenu, najpre otac i majka, a zatim i ja, kupovali smo njive pored našeg poseda i stigli do površine od oko šest hektara. Kruška – viljamovka i karmen, zauzima oko dva hektara, oblačinska višnja je na dva i po hektara, dok su na jednom hektaru šljive i kupine.

Dok je studirao Živojin Dinić je posredstvom studentskih organizacija često putovao po Evropi, a sa takvom praksom nastavio je i nakon okončanja studija.

– Opredelio sam se za rad na kruzerima. Upustio sam se u tu avanturu i to je trajalo tri godine. Iako sam bio vrlo zadovoljan, ipak nisam video sebe u tom poslu, jer sam tamo otišao da zaradim novac i uložim ga u voćnjak. Pre odlaska na brod, već smo podigli zasad kruške. Mladi ljudi koji dođu da rade na kruzeru, prvu zaradu obično potroše na sređivanje stana i kupovinu kola, a ja eto još uvek vozim jugo. Sviđa mi se rad na otvorenom i bez šefova. Oduvek sam želeo da budem sam svoj gazda.

Celu reportažu autora Srđana Ilića možete da pročitate u novom broju “Sokobanjskih novina“.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

4 × two =