U predstavi „Za sada je sve OKˮ životne priče o nepravdi i kako ih prevazići

Kruševačko pozorište se, nakon kratke pauze od nekoliko godina, sinoćnom predstavom „Za sada je sve OKˮ  ponovo pojavilo u takmičarskom delu Festivala prvoizvedenih predstava. Kao što se i ranije dešavao glumački ansambl, sada u sastavu  Biljane Nikolić, Dejana Tončića, Bojana Veljovića i Nikole Rakića, zadobio je naklonost publike.

Milena, koju igra Biljana, nije kao sve druge stabilne žene, koje znaju gde idu, šta hoće. Ili bar izgledaju tako. Ona ima problema u braku, na poslu. Njen muž, igra ga Tončić, ima majku. Kod nje ide za vikend, na planinu, da se najede, nadiše. Kod kuće, sve ga steže. Nije dobro ni njemu. Njegova muka je što ne može pomoći ni sebi, zameniti (štedljivu) sijalicu, a kamoli ženi.

Milena ima šefa na poslu, to je doktor – drčni, bučni, bezobrazni, beskrupulozni. Sve ono što Milena i njen muž nisu. Doktor, koga tumači Veljović, sinoć je podelio publiku. On priznaje da je loš čovek i voli da njegova rukovodeća reč bude poslednja i zato je on za većinu tiranin. Za druge, on je naša društvena stvarnost i neka vrsta prototipa nekog tamo uspeha, koji bi trebao da bude idealan za čvrstinu, postojanost, uspešnost u ovom svetu, od kog se mnogo lakše ograditi, nego indetifikovati se sa njim.

Pacijent u bolnici, Rakić, je lik koji daje rešenja za sve muke do tada predstavljenih likova u filozofiji spiritualizma, tapkanju, meditaciji, vežbi joge, disanja.  Za sebe izlečenje traži u obilnom poetski krvavim sanjarenjem o Islandu, zemlji gde su ljudi – ljudi, a njihovo društvo, priroda – društvo i priroda koji ih okružuju, koje održavaju takvima ‒ čistim, netaknutim. Milena na kraju pokazuje svoje slabosti, svoje želje i potrebu da se o njoj neko brine.

Predstava „Za sada je sve OK” je autorski projekat Nataše Rajković, dramaturškinje iz Zagreba, beogradske rediteljke Snežane Trišić i glumaca kruševačkog pozorišta. Predstava je stvarana putem onlajn radionice, kao rezultat suočavanja sa izazovima nametnutim u okolnostima pandemije.

Svi su učesnici imali domaće zadatke, bavili se istraživanjem i pisanjem. Sa rediteljkom se radilo jedan na jedan. Ovo iskustvo isplelo je autorsku priču o svakodnevici, međuljudskim, profesionalnim i intimnim odnosima. Priča je pretočena u predstavu o ljudima koji su se, posebno u vreme korone, zaglavili u problemima, ispraznili, umorili.

Za razlku od ove priče, sinoćno igranje ove četvorke nije umorilo publiku. Inspirisalo ju je da o temama u predstavi zauzme određene stavove ili da priču junaka uporedi sa sopstvenom i da potraži rešenje za neke svoje dileme stvorene u doba novih ograničenja i izazova.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

five × 3 =