PIK

Radnici „žrtve” tranzicije

Aleksinac je osamdesetih godina prošlog veka bio gradić sa solidnom industrijom i u tadašnjem regionu predstavljao je jednu od razvijenijih opština. Društvena preduzeća poput Poljoprivredno-industrijskog kombinata Aleksinac, „Frada”, „Fahopa”, „Selekcije”, „Empe”, Betonjerke, Konfekcije „Morava”, „Jelke Radulović” bili su sinonimi kolektiva u kojima je veliki broj radnika ostvarivao zarade. Stari žitelji grada na Moravici pamte jutarnje reke ljudi koji su hitali na svoja radna mesta. Nažalost, retko koje je od ovih društvenih preduzeća uspešno privatizovano, iako su mnogi najavljivali da će posle privatizacije za radnike poteći „med i mleko”.

Neka preduzeća, poput, Poljoprivrednog kombinata, čiji su proizvodi mogli da se nađu širom tadašnje države, a i u inostranstvu, nestao je sa spiska privrednih subjekata i njegovi delovi polako, putem stečaja, odlaze u istoriju. Sudbina preko hiljadu radnika je različita, ali su, uglavnom, ostali kratkih rukava. Neki od zaposlenih uspeli su da uzmu kakve-takve otpremnine, ali za većinu njih u stečajnoj masi nema dovoljno sredstava kojima bi u potpunosti ostvarili svoja prava kada je u pitanju materijalna strana.

Još tužnija sudbina je fabrike „Frad”, koja je bila jedan od privrednih ponosa Aleksinca, i koja je privatizovana među prvih šesnaest društvenih preduzeća u tadašnjoj Jugoslaviji sa obrazloženjem da su to najbolji kolektivi i da će dolazak privatnog kapitala samo unaprediti njihovo poslovanje.

‒ U vreme privatizacije Fradovi filteri su bili na ceni i, osim u našoj zemlji, ovaj kvalitet se prepoznavao i u istočnim zemljama, a aleksinački filteri su se nalazili i u nemačkim i vozilima razvijenog Zapada. Ljudi iz Agencije za privatizaciju i oni koji su zagovarali promenu vlasničke strukture na radničkim zborovima su govorili da ako ne dođe do privatizacije Frad će tehnološki i produktivno zaostati i izgubiće trku sa konkurencijom. Tada je bilo dosta skeptika među radnicima, ali su oni različitim ‘metodama’ ubeđivani da je za njih najbolja privatizacija. I u tadašnjem lokalnom parlamentu bilo je otpora prema promeni vlasničke strukture, ali je odbornicima servirano da će se, iako oni to ne prihvate, privatizacija obaviti pod silom republičkog zakona – priseća se jedan naš kolega, koji je tada pratio događaje.

On dodaje da su sada mnogi zaboravili na te događaje i da sada ističu da je napravljena greška što je prihvaćena takva privatizacija, ali kao da zaboravljaju da je to odlučeno na nekom višem nivou.

‒ Doduše sredina je mogla i burnije da reaguje, ali tadašnje vreme i gledanje na to vreme sa ove distance su dve različite stvari ‒ kaže naš sagovornik.

PIK
Nekad se ovde čuvalo mleko, PIK danas

U toj tranziciji najgore su prošli radnici koji su često ostajali bez posla. Kako je uloga sindikata bila sve slabija i bez prave pravničke zaštite, to je stvorilo utisak da su novi vlasnici privatizovanih preduzeća ili onih kupljenih iz stečaja svemogući, pa čak i da su jači od zakona. Da bi se shvatilo zašto je to tako ova priča morala bi da se sagleda iz više uglova.

Za početak, veliki broj zaposlenih u tadašnjim aleksinačkim preduzećima morao je da potraži uhlebljenje na drugom mestu, često da se nađe i na ulici bez ostvarenih prava i bez perspektive. Drugi, koji su, pak, bili već u godinama teško su dolazili do penzije zbog nepovezanog radnog staža, manjka radnih godina i slabijih primanja u firmama koje su završile u stečaju ili lošoj privatizaciji, pa su i te penzije uglavnom minimalne. Po nekim podacima, 2015. godine prosečna nadoknada penzionerima iznosila je svega 17.306 dinara. Naravno, sada je to znatno više, ali su i troškovi veći, pa ni sada njihov položaj nije značajnije bolji. I teško da im može bilo ko u lokalnoj samoupravi pomoći jer, prema istraživanjima sociologa Miroslava Stanisavljevića, već 2011. godine izjednačio se broj penzionera sa brojem lica koja zaradu stiču na osnovu rada. Tada je bilo 12.219 najstarijih koji su primali penzioni ček.


grb Ovaj medijski sadržaj nastao je u okviru projekta koji je sufinansiran sredstvima Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

five × three =