Dani Tihomira Đorđevića

Prof. dr Nedeljko Bogdanović: Ondašnje obogaćuje današnje

Srbiju je upoznao sa našim, takozvanim južnjačkim govorima, a u svoju bogatu bibliografiju prof. dr Nedeljko Bogdanović upisao je i delo „Govor Aleksinačkog Pomoravlja”. Prvi je nosilac priznanja „Čuvar zavičaja” koje mu je prošle godine na „Danima Tihomira Đorđevića” dodelio aleksinački Centar za kulturu i umetnost. Danas je u sklopu ove manifestacije osamdesetdvogodišnji profesor Bogdanović održao predavanje „Ljudska je duša rudokop zlatni” kroz koje je prisutnim đacima iz aleksinačkih škola odgonetao značenje pojedinih reči i pokušao da ih natera da i sami istražuju bogatstvo jezika.

Profesor Bogdanović istakao je i značaj Tihomira Đorđevića, koji je, kako je rekao, svoja saznanja na dobar način preneo nama danas i generacijama koje dolaze.

‒ Sve se ovo održava u danima posvećenim jednom velikom čoveku koji je ovde odrastao i ovde došao do nekih svojih saznanja. Vi ste centar koji može da se pohvali jednom veličinom kakav je Tihomir Đorđević – rekao je Bogdanović. 

Dani Tihomira Đorđevića

Iskoristili smo priliku i da profesora Bogdanovića, priznatog srpskog lingvistu, pitamo kakva je budućnost srpskog jezika i da li mu usled upliva stranih reči i izraza preti nestajanje?

‒ Mislim da će ostati jezik, mada ima primera na svetu da se jezici gube kada izgube svoje reči. Mi još možemo da kažemo, recimo, palac ili kažiprst, dakle dokle god postoje slični pojmovi jezik će živeti. Ne treba žaliti i reći sada je siromaštvo ili bogatstvo jezika. Ljudi će uvek izmisliti i novu reč ako ustreba. Jedan nastavnik u Niškoj banji dao je deci zadatak da opišu kakvo je leto. Jedna učenica je napisala da je leto bilo žegomorno, e to žegomorno leto ne postoji u rečnicima. Ona je spojila reč žega i reč umorno, zamorno – objašnjava Bogdanović. 

Dani Tihomira ĐorđevićaIpak činjenica je da se danas mlađe i starije generacije u pojedinim trenucima ne razumeju, a da je za neka stara književna dela mlađim generacijama potreban i „prevodilac”. Profesor Bogdanović kaže da je za tumačenje i očuvanje starih zapisa zadužena struka i da zahvaljujući njima čuvamo i izraze koji možda trenutno nisu aktuelni, ali budućim generacijama mogu biti alternativa.

‒ Jedan od načina da se reči sačuvaju je kroz učenje priča iz starina. Drugi način je da se te reči zabeleže i fiksiraju, dakle pohranjuju u knjigama, tonskim zapisima i tako dalje. Nastupiće trenutak kada ti pojmovi ne budu svojina drugog čoveka, odnosno nove generacije imaće neke druge reči, ali će uvek imati i ove. Zaboravljalo se sve do trenutka dok se nije zapisivalo, a jezik kao zapisan živi. Recimo da nisu zapisane narodne pesme više niko ne bi imao vremena da hiljadu stihova zna ili uči napamet – kaže naš sagovornik. 

I u beleškama Tihomira Đorđevića zabeležene su neke reči koje danas retko ko koristi.

‒ On je u svojim zapisima na primer imao reč, „kako sam ja učio da čurim”, odnosno da pušim, i to je kada je on bio dete u Tešici. Mi bismo rekli da je čuriti danas zastarelo, prevaziđeno, seljačko – objašnjava profesor Bogdanović kako se vremenom udaljavamo od određenih reči.

‒ Dovoljno je, ipak, samo da se shvati da sve to ondašnje bogati ovo današnje – zaključuje na kraju profesor Bogdanović.

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

9 − 7 =