Nebojša Raičević: Srećan sam u Napretku, pozivam navijače u Halu

Jedan je od najzaslužnijih za istorijski plasman aleksinačkog Napretka u najjači košarkaški rang u Srbiji. U drugom mandatu u klubu iz Aleksinca započinje svoju treću sezonu, prvu koju Napredak igra u konkurenciji prvoligaša. Nebojša Raičević i njegovi igrači ispisali su zlatnim slovima novo poglavlje aleksinačke košarke. I dalje to čine. O svemu lepom što se desilo pre nekoliko meseci, problemima u srpskoj košarci, kao i onome što sledi, razgovarali smo sa trenerom Raičevićem.

Kako protiču poslednji dani priprema uoči premijere u Košarkaškoj ligi Srbije?

  • Sve ide po planu. Radimo još od 19. avgusta, a sklapali smo tim do početka prvenstva. Poslednje pojačanje u nizu je Dušan Ognjenović, koji je stigao 7 dana pred prvu utakmicu u sezoni. Što se tiče povreda ili bolesti, sve je to uobičajeno i to su problemi koje ima svaki klub. Puno je kontakata, puno želje, svi se sa nestrpljenjem spremaju za novo prvenstvo. Momci rade dobro, mada je poslednjih dana prisutna i nervoza, što je normalno. Ta trema je uobičajena pred svako prvo kolo.

Koliko ste zadovoljni onim što je do sada urađeno u prelaznom roku?

  • Zadovoljan sam nekih 90 posto. Bilo je nekoliko igrača koje smo želeli da dovedemo, ali nismo uspeli. Postoji nekoliko razloga, ali pre svega, finansijski nismo bili u mogućnosti da angažujemo ta pojačanja. Svi ti igrači žele da odu u inostranstvo i zarade veći novac nego što im se ovde nudi, što je stvarno tužno. Nekad su nas zvali ”zemljom košarke”, mada se i danas to čini. A realnost je takva, da naši košarkaši dobijaju bolje uslove u Rumuniji, Bugarskoj, Makedoniji, BiH…U klubu smo želeli da, pre svega, zadržimo ”kostur” ekipe iz prošle sezone, momke koji su izneli žestok teret. Doveli smo jednog od najboljih plejmejkera u ligi, Aleksandra Ilkića. Zatim, Luku Gašića i Lazara Stankovića, mlade i perspektivne igrače. Na poziciji centra angažovali smo iskusne košarkaše, Nemanju Karalića i pomenutog Dušana Ognjenovića. Jedini koji je pod otvorenim ugovorom je Luka Milojević, ali ja se nadam da ćemo na njega moći da računamo do kraja sezone. Najmlađi među njima je Adrian Naumoski, koji je tu da uči i čeka svoju priliku. Imamo tim koji je spoj mladosti i iskustva i mislim da ćemo biti pravi takmac svakom protivniku.

Kada smo već kod problema sa kojima se susreće srpska košarka, kako vi gledate na košarkašku mapu Srbije? S jedne strane, klub iz Aleksinca je ostvario neviđeni podvig time što se našao među prvoligašima. Ali, šta je sa gradovima poput Kraljeva, Kruševca, Niša, Jagodine…?

  • Meni je to tužno. Pre svega, drago mi je zbog Aleksinca i njegove duge košarkaške tradicije. Što se ostatka te mape tiče, tu se nalaze klubovi iz Beograda, Vojvodine i Zapadne Srbije. I to je pokazatelj da ti delovi zemlje bolje stoje od Centralne, Istočne i Južne Srbije. Nema Sloge, Radničkog iz Kragujevca, Konstantina, Zdravlja, da ne nabrajam. Ali, tako je – kako je. Neka se i oni sami zapitaju zašto ih nema tu gde bi trebalo da budu. Smatram da ako je neko, na najpošteniji način, zaslužio da se nađe u KLS ligi, onda je to košarkaški klub Napredak Aleksinac. I veoma mi je drago zbog ljudi u klubu, navijača i svih onih koji vole Napredak. Voleo bih da je u ovom rangu, pored Aleksinca, više klubova iz pomenutih gradova. ABA ligu igraju 4 kluba iz Beograda. Mislim da nas je ta centralizacija i dovela u probleme u kojima se nalazimo. Možete da pogledate prelazni rok i vidite koliko dece od 14-15 godina je napustilo unutrašnjost Srbije. To je katastrofa. Smatram da to nije dobro za domaću košarku. Tvrdim da su najbolji košarkaši i reprezentativci ove zemlje u najvećoj meri dolazili iz unutrašnjosti.

Kao trener, posedujete bogato klupsko i reprezentativno iskustvo. S obzirom da je Napredak i u prethodnom rangu (Drugoj ligi) bio jedan od klubova sa najmanjim budžetom, smatrate li ovaj uspeh koji ste postigli, jednim od svojih najvećih?

  • Svakako je jedan od najvećih. Meni lično najveći uspeh predstavlja kada sam sa reprezentacijom Irana bio prvak Azije. Sa kruševačkim Napretkom sam takođe imao izuzetne rezultate. Ali ovaj uspeh sa Napretkom iz Aleksinca je podmladio i mene, s obzirom da sam možda i najstariji trener u ligi (smeh). Prošle sezone smo zaista svi uživali, pre svega igrajući košarku. Ostvarili smo neviđenu seriju od 13 uzastopnih pobeda, što sumnjam da će neko ponoviti u skorije vreme.
Raičević u razgovoru sa novinarom Markom Radićem

Rado ističete i dobre međuljudske odnose u klubu?

  • Srećan sam čovek što radim u ovakvoj sredini, sa ljudima sa kojima imam korektan odnos. Nisu najvažnije finansije. Veći budžet vam pomaže da lakše premostite neke prepreke. Oko ulaganja, utakmica, gostovanja…Najbitniji je zdrav odnos na relaciji trener – igrači – uprava, bilo kojim redosledom.

Ovde ste pune dve sezone, zakoračili ste u treću. Kakav je dosadašnji utisak na vas ostavila aleksinačka košarkaška publika?

  • Ja sam ovde prvi put došao 98/99. godine. I tada sam vodio Napredak iz Aleksinca. Sticajem okolnosti, ponovo sam ovde, 20 godina kasnije. Malo sam se iznenadio prošle sezone, budući da znam da je ovde publika uvek dolazila u velikom broju i da je jako teško bilo odneti bodove odavde. Očekivao sam da imamo još više navijača na tribinama jer smatram da smo to svojim igrama i zaslužili. Iskreno se nadam da su ovi momci vredni pažnje i da će od predstojećeg prvog kola i ubuduće, ova hala biti ispunjena do poslednjeg mesta. To bi nam puno značilo. Kao što nas je publika i u nekim prošlim utakmicama vraćala u život i pomogla da dobijemo neke stvarno teške utakmice. Dobra stvar je što ljubitelji košarke u Aleksincu poznaju ovaj sport, mnogo vole ovaj klub i ovaj grad. Apelujem na njih da dođu u što većem broju i budu naš šesti igrač na terenu.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

three × 3 =