I dalje je noćna mora za golmane

Tu sportsku žicu, tj. ljubav prema sportu i takmičenju uopšte, otkrila je vrlo rano i ubrzo obukla rukometni dres. Nizale su se godine, taložilo se iskustvo i utakmice. Igrajući na poziciji srednjeg beka, odnosno organizatora igre, postala je strah i trepet za golmane. I danas se s radošću seća superligaških mečeva protiv Budućnosti Zetatransa iz Podgorice, Sombora, kruševačkog Napretka, Radničkog iz Beograda…U međuvremenu, njen klub se ugasio. Posle 11 godina pauze, 2012. grupa entuzijasta je, uz mnogo napora, podigla klub bukvalno iz pepela i uključila ga u takmičenje. A ona je opet je obukla dres i zaigrala kao u najboljim danima, nastavljajući da bez milosti rešeta protivničke mreže. Tako je, na primer, u takmičarskoj 2019/2020. godini na pet utakmica postila 30 golova!

To bi, eto, mogla da bude skica za portret Nataše Stanković, rukometašice Ženskog rukometnog kluba Aleksinac, koju je Upravni odbor Sportskog saveza aleksinačke opštine izabrao za najbolju sportiskinju u 2020. godini u seniorskoj konkurenciji.

− Rukomet sam počela da treniram sa 11 godina, na predlog nastavnika Miće Veljkovića koji mi je predavao fizičko vaspitanje. U to vreme nije postojala mogućnost da biraš između više klubova, kao što je to, recimo, danas slučaj. Postojao je samo Ženski rukometni klub „Aleksinac” i ja sam se, s obzirom na to da nisam imala sklonosti ka individualnim sportovima već prema ekipnim, opredelila da treniram rukomet. Prošla sam sve selekcije u klubu i sada, sa ove vremenske distance, mogu da kažem da me zaista lepe uspomene vežu za taj period mog života. Najpre zbog godina koje sam tada imala, zatim zbog kvalitetnog druženja, čestih putovanja, kao i tog lepog sportskog odnosa na relaciji trener-igrač i obrnuto. Tu je i ogromno poštovanje prema stručnom štabu i maksimalno poštovanje svih njihovih odluka. Moram da posebno izdvojim pokojnog čika Miku (Ivića) koji je stvarno dao sve od sebe i maksimalno doprineo da naš klub bude ono što je bio u to vreme, kolektiv za ugled i respekt ne samo u sportskim sredinama.

Rukomet nekad i sad?

− Nekada je ovaj sport bio mnogo više kolektivna igra i  do rezultata se uglavnom stizalo zajedničkim zalaganjem cele ekipe. Sada, kao i u većini kolektivnih sportova, akcenat je na ličnim sposobnostima, što smo mogli da vidimo i na proteklom Evropskom prvenstvurukometašica u Danskoj.

Osim rukometa, poslednjih nekoliko godina bavš se i drugim sportovima?

− Da, rukomet i dalje ima posebno mesto u mom srcu. Ja sam, inače, na čelu Udruženja srpskih prijatelja sporta iz Žitkovca koje u teretani pruža usluge kondicionih priprema pojedinaca i ekipa, a od pre nekoliko godina aktivno se bavim još nekim sportovima. Licencirani sam trener za bodi bilding, fitnes i aerobik, imam  trenersku licencu za kangu džamp i licencu trenera za AKA fajt fitnes. Prošle jeseni držala sam treninge za žene u sklopu akcije „Budi zdrava – vežbaj sa nama” u organizaciji Sportskog saveza aleksinačke opštine, a pod pokroviteljstvom Sportskog saveza Srbije.

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

twelve − 4 =