Dani Tihomira Đorđevića

Dodeljene nagrade na Danima „Tihomira Đorđevića”: U nekadašnjem srpskom narodnom životu, ima i onog što nam baš danas treba

Uručenjem nagrada i priznanja na današnjoj Svečanoj akademiji u aleksinačkom Domu kulture ovogodišnjim dobitnicima u okviru Manifestacije „Dani Tihomira Đorđevića”, bila je prilika da se ovdašnja javnost još jednom podseti na doprinos ovog znamenitog Aleksinčanina u nastanku i razvoju etnologije na prostoru Balkana.

Tihomir R. Đorđević, akademik svetskog glasa, sa preko 700 bibliografskih jedinica, detinjstvo je proveo u Lužanu kraj Aleksinca, gde mu je otac kao sveštenik službovao. Njegova interesovanja su bila različita i široka. Bavio se tradicionalnom materijalnom i duhovnom kulturom Srbije i Balkana. Ostavio je veliko naučno nasleđe.

Nagrada koja nosi njegovo ime danas je uručena dr Nedeljku Bogdanoviću, profesoru univerziteta u penziji. On je rođen u selu Bučum kod Svrljiga 1938. godine i Srbiju je upoznao sa našim, takozvanim južnjačkim govorima, a u svoju bogatu bibliografiju upisao je i delo „Govor Aleksinačkog Pomoravlja”.

Pogledajte i: Žiri odlučio ko dobija ovogodišnju nagradu „Tihomir R. Đorđević” 

Dani Tihomira Đorđevića
Uručivanje nagrade: prof. dr Nedeljko Bogdanović i Maja Radoman Cvetićanin, direktorka CKU Aleksinac

Obraćajući se prisutnima, nagrađeni dr Bogdanović je etnologa Đorđevića svrstao u red srpskih velikana rekavši da su u to vreme mnogi sa putnim listom državice Srbije odlazili u svet da se tamo doškoluju ili usavrše, kazavši:

– Neki su tamo i ostali i postali slavni, poput Tesle i Pupina, čije zasluge imaju svetske razmere. Neki su se vraćali u Srbiju, postajući jednako slavni i zaslužni za srpski narod i njegovo napredak, poput Cvijića, Skerlića, Belića, Milankovića, Alasa, Čajkanovića i Tihomira Đorđevića. 

Dobitnik ovogodišnje nagrade „Tihomir Đorđević” je u nastavku besede kazao da su njihovi rezultati, mislivši na grupu intelektualaca gde je pripadao i Tihomir, sadržani u rešenjima, ali i u idejama, u naznakama koje nam i danas služe kao duhovni i stručni putokazi. Po njemu, za decenije, pa i vek unapred trasirali su kretanje umnih i duhovnih snaga, a sami su bili institucije probuđenog i nadarenog naroda, najbolji izdanci njegovi, najumnije glave.

– Takve ljude mi i danas slavimo. Godišnjice naše istorije, i dani naše duhovnosti, prilike su da se osnažimo za ciljeve koji nas zovu, za izazove koji nas vrebaju. Kad god se pogleda na vreme koje dolazi, možda se treba osvrnuti na vreme koje je za nama. Naći će se tamo i pouka i poruka, pa i neki primer kako valja živeti, čemu se valja odupreti, čega se odreći, na šta ne treba pristati, šta blagosloviti, šta prokleti, šta samo opsovati, a za šta se valja žrtvovati. 

Dani Tihomira Đorđevića

Dr Bogdanović je napomenuo da čovek ostaje mera stvari i slika svakog vremena i naglasio Đorđevićevu ulogu u tome.

– Jednu meru postavio nam je i Tihomir Đorđević poslenik i zaslužnik u više oblasti srpske kulturne istorije. Kažu da je bio učen, otvorenog duha, human i patriota, višestran i plodan, i pored svega radan, odgovoran, i do požrtvovanosti neumoran. 

Svoje izlaganje ovogodišnji dobitnik nagrade „Tihomir Đorđević” profesor dr Nedeljko Bogdanović je završio neuobičajeno.

– Obično se od nagrađenog očekuje da će nastaviti rad, više i bolje. S obzirom na moje godine, na moje umne i fizičke snage, ja vam to ne mogu obećati. Umesto toga poručujem vam: čitajte Tihomira Đorđevića, počesto zastajkujte nad njegovim mislima i zapisima. Tamo, u nekadašnjem srpskom narodnom životu, sigurno ima i onog što nama baš danas treba. 

Priznanje ,,Čuvar zavičaja” za veliki i značajan doprinos u očuvanju materijalnog i nematerijalnog blaga našeg narodnog života pripalo je dr Ljubiši Rajkoviću Koželjcu iz Zaječara, posthumno. Dr Ljubiša Rajković je najpoznatiji sakupljač i proučavalac usmenog narodnog pesništva istočne Srbije. Njegov sakupljački rad trajao je pola veka i tragično je prekinut ove godine, u saobraćajnom udesu. Ljubiša Rajković rođen je u Koželju (kod Minićeva), 1940. goine, a nastradao nesrećnim slučajem 2020. godine.

Dani Tihomira Đorđevića
dr Mirjana Zakić i prof. dr Sanja Ranković, dobitnice priznanja “Vladimir Đorđević” 

Priznanje ,,Vladimir Đorđević” za istraživački rad koji značajno doprinosi oblasti etnomuzikologije, a u skladu sa zalaganjima Vladimira Đorđevića, uručeno je dr Mirjani Zakić i prof. dr Sanji Ranković za monografsku publikaciju „Srpsko pevačko nasleđe centralnog dela Kosova i Metohije”, u izdanju Matice srpske, Novi Sad, 2019.

Knjiga „Srpsko pevačko nasleđe centralnog dela Kosova i Metohije” dr Sanje Ranković i dr Mirjane Zakić predstavlja promišljeno, utemeljeno i dugo očekivano naučno etnomuzikološko štivo, koje je bazirano na intenzivnim i obuhvatnim terenskim istraživanjima odabrane geografske oblasti u trajanju od tri godine (2015-2017). Područje centralnog dela Kosova i Metohije koje obuhvata prostor od Vučitrna do Uroševca, do sada nije posebno etnomuzikološki obrađivano, što je usmerilo terenska istraživanja i istraživački fokus autorki.

Dani Tihomira Đorđevića

Dani Tihomira Đorđevića

Dodelu nagrada uveličao je nastup Ansambla „Tradicija VIVA”, pretežno sastavljen od studenata Katedre za etnomuzikologiju Fakulteta muzičke umetnosti u Beogradu, koji je pored ostalih izveo i numeru „Aleksinac, mala varošice”, pesmu zabeleženu u Aleksincu. Njena specifičnost se ogleda u tome što je izvedena 18. januara 1859. godine od strane učenika osnovne škole pod upravom učitelja Joce u čast susreta Kneza Miloša i Kneza Mihajla.


Manifestaciju „Dani Tihomira Đorđevića” organizuje Centar za kulturu i umetnost u saradnji sa ogrankom SANU u Nišu, Odeljenjem posebnih fondova NBS, Fakultetom muzičke umetnosti u Beogradu, Aleksinačkom gimnazijom, Bibliotekom „Vuk Karadžić” i Osnovnom muzičkom školom „Vladimir Đorđević” i pod pokroviteljstvom Opštine Aleksinac.

 

Postavi odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

17 + seventeen =